Evo ga, i to se dogodilo. Marina Lovrić Merzel napokon je izbačena iz SDP-a.
Osam mjeseci od izbijanja prve afere. Četiri mjeseca od odlaska u pritvor. Bez pravomoćne presude, samo s optužnicom. Nije suspendirana dok joj se ne dokaže krivnja, već je izbačena prije nego što je uopće dobila priliku braniti se na sudu.
Izbacila ju je njezina sisačka organizacija, nakon što ju je Predsjedništvo SDP-a u travnju zamolilo da se odrekne svih dužnosti u stranci.
Predsjednik Zoran Milanović, uglavnom, nije uprljao ruke.
"Sumnja u najteža koruptivna djela za koju se sumnjiči Marina Lovrić Merzel izaziva zgražanje i sram kod svakog člana SDP-a koji poštuje i provodi programska načela stranke, koja su nespojiva s korupcijom i kriminalom, što se posebno odnosi na obnašanje odgovorne javne dužnosti na koju je netko izabran kao kandidat SDP-a", glasilo je jučerašnje obrazloženje sisačkog SDP-a.
Dakle, sada se iz stranke izbacuje na osnovu sumnje. Poslije dugih osam mjeseci govori se o "zgražanju i sramu". Nije li to stranačko zgražanje trebalo nastupiti po otkriću prve afere, još u studenom prošle godine? Ili makar po ulasku u pritvor, u travnju ove godine?
I kada točno nastupi trenutak kada "sumnja" postaje dovoljna da se nekome presudi?
Taloženje srama
U slučaju Marine Lovrić Merzel SDP je čekao punih osam mjeseci da mu se nataloži taj sram, da zgražanje prevrši mjeru, da sumnja dosegne težinu pravomoćne presude.
I to je ono što zapravo čudi. S obzirom da je Slavko Linić izbačen u roku tjedan dana zbog one famozne presice na kojoj je izrekao niz teških optužbi na račun premijera, ali stranka svejedno nije uzela vremena kako bi provjerila Linićeve optužbe, niti je čekala da se eventualna sumnja dokaže.
Aleksandra Kolarić, kao obična članica, izbačena je dan nakon sporne kolumne na Predsjedništvu stranke, pa nakon dva mjeseca na Glavnom odboru.
Marina Lovrić izbačena je nakon osam mjeseci. I to u Sisku.
Pala bez verbalnog delikta
Opet bez prava na obranu. Ali zato prva zbog realnog nanošenja štete ugledu SDP-a, stranke čija su programska načela - kako tvrde sisački esdepeovci - "nespojiva s korupcijom i kriminalom". Barem se ne radi o verbalnom deliktu.
Tu praksu SDP je navodno ukinuo.
Ipak, koliko god ovaj potez bio očekivan i koliko god se na njemu inzistiralo od trenutka kad je izbila prva afera, toliko jučerašnje izbacivanje iz članstva na osnovu sumnje otvara prostor za nova pitanja.
Primjerice, nije li bilo već dovoljno materijala za isključivanje još prije pola godine? Ili se baš moralo čekati proširivanje optužnice?
Što će se dogoditi ako te optužbe padnu na sudu, što u slučaju Državnog odvjetništva ne bi bilo prvi puta?
Do koje granice, do koje razine, do koje konkretne optužbe je SDP spreman tolerirati nanošenje štete svom ugledu? Kako to da jednom ne može otrpjeti ni dva dana, drugi puta ni dva tjedna, a u trećem slučaju trpi osam mjeseci?
Da se ne govori još o nekim slučajevima koji se nikad nisu našli na dnevnom redu.
Kakvu poruku poslati?
I ako se već tako ponosno govori o ugledu SDP-a, ako se šalje važna poruka članstvu, biračima i javnosti, ako se zdušno ustaje u obranu digniteta i programskih načela stranke, zašto je onda ovo smaknuće prepušteno sisačkoj organizaciji?
Zašto vrh stranke nije vlastoručno otkočio giljotinu, kao kod Kolarićke i Linića?
To bi bila prava poruka, kad je SDP-u već toliko stalo da pošalje poruku o tome da je on bolji i pošteniji od HDZ-a. A kad smo već kod HDZ-a, zanimljivo je spomenuti da su oni koji su pisali da je SDP isti kao HDZ isključeni doslovno preko noći, a ona koja se ponašala poput HDZ-a izdržala je punih osam mjeseci.
Sve je to, što bi rekao Milanović, neka siva zona.
Kriteriji vrludaju
Teško se više u svemu tome snaći. Samim esdepeovcima je još teže. Kako kriteriji grijeha vrludaju, sve teže se orijentiraju u vremenu i prostoru. Sabo izlazi pred sud, ali ne i iz SDP. Merzel ulazi u zatvor, pa s debelim zakašnjenjem izlazi iz stranke. Linić tvrdi da spašava SDP, pa leti iz stranke. Kolarić zabrinuto upozorava da SDP sve više liči na HDZ, pa opet leti iz stranke.
A sjetimo se, u travnju ove godine, nakon pritvaranja Marine Lovrić, Milanović je poručio kako "ne postoji presumpcija nevinosti slučajno". Da bi zatim nimalo slučajno prepustio Sisku da još uvijek neosuđenu Lovrićku, pored presumpcije nevinosti, izbaci iz stranke.
Stoga bi možda bilo bolje da se u SDP-u uvede novo pravilo: svi su krivi, dok šef stranke ne odluči drugačije. To bi raščistilo mnoge nedoumice: i sa stupnjem zgražanja, i s količinom srama i naročito sa stupnjem sumnje.