Prije pet godina predsjednički izbori bili su uvod u politički rat Kolinde Grabar Kitarović i premijera Zorana Milanovića, početak rušenja ljevice s vlasti i povratak Hrvatske u ruke HDZ-a, kao i trijumf notorne ekipe optuženika, osuđenika, zločinaca i ekstremista iz VIP lože na inauguraciji.
Večeras, predsjednički izbori završili su pomirljivim govorima, gubitničkim suzama, velikodušnim čestitkama, pozivima na zajedništvo, čak i labuđim pjevom Kolinde Grabar Kitarović.
Milanović nije dao da se zviždi gubitnici. Kolinda je križić i zastavicu iz kampanje zamijenila bisernom ogrlicom i suzama u očima. Prvi puta u pet godina. Činilo se da je tek u porazu bila autentična.
Uglavnom, HDZ je ponovno izgubio predsjedničke izbore. Četvrti puta od smrti Franje Tuđmana.
Ponovno se pokazalo da kandidat vladajuće stranke ne može dobiti predsjedničke izbore. Nisu to uspjeli ni Dražen Budiša, Jadranka Kosor Andrija Hebrang i Ivo Josipović, pa eto nije uspjela ni Kolinda Grabar Kitarović.
Građani i dalje predsjednika države doživljavaju kao korektora Vladi.
Ali ono najvažnije, ovo nije bio samo poraz Kolinde Grabar Kitarović.
Poraz Plenkija i Bandića
Bio je to poraz HDZ-a i premijera Andreja Plenkovića, poraz Milijana Brkića koji je išao spašavati Kolindu, poraz Milana Bandića kojemu će Kolinda sada moći neometano nositi kolače u zatvor, poraz čitavog društvenog i političkog miljea koji se vezao uz sada već bivšu predsjednicu.
Hoće li Kolindin kraj ujedno biti i početak njihova kraja? To će se vidjeti vrlo brzo, na unutarstranačkim izborima u HDZ-u, a nakon toga na parlamentarnim izborima.
Uglavnom, na ovim izborima dogodio se preokret: čovjek koji je vraćao desnicu u život i ostavio ljevicu na zgarištu nakon svojih deset godina na čelu SDP-a i Vlade, sada je uspio pobijediti čitavu, angažiranu i postrojenu desnicu.
Milanović je na debati odbrusio Kolindi da su oni "dva svijeta" i na izborima su dva svijeta podijelila glasove.
Liberalna ljevica, ali i ne samo ona, probudila se iz mrtvila, vratila u život, mobilizirala prvenstveno na strahu od Brkićeve desnice, Bandićeve kamarile i HDZ-ova bahatog gušenje države.
Glas protiv žetončića
Bio je to glas protiv Plenkovića kao premijera koji vlada "žetončićima" i kupljenim mandatima, protiv Brkića i njegovih kumova, protiv Bandića i njegova vezanja uz Kolindu.
I Kolinda je pala dobrim dijelom kao žrtva tog revolta. Kao i svojih tragičnih gafova, skandala i nekompetencije.
Svi oni koji su je vodili za ruku kroz mandat, a naročito kroz katastrofalnu kampanju, ujedno su je vodili u sramotan poraz, premda je dobila približno glasova kao i prije pet godina.
Zoran Milanović je kampanju, međutim, iznio uglavnom na vlastitim plećima, pokazavši kako se može i zna kontrolirati kad se bori za sebe i svoju političku sudbinu, za razliku od stranke ili Ive Josipovića.
Demonstrirao je političku vještinu i državničku širinu, uvjerljivost u debatama i razumijevanje društvene klime, koju je tako podcijenio 2015. i 2016. godine. Pokazao je karakter, ali i samokontrolu.
Dok je Kolinda bila lutka, Milanović se pokazao kao lider.
Ostaje joj NATO penzija
I njezin oproštaj odisao je stanovitim olakšanjem, kao da se napokon riješila svih obaveza prema onima koji su se odvukli na Pantovčak i koristili se njezinim uslugama. Ako ništa, ostaje joj penzija od NATO saveza.
Prije pet godina Kolinda je euforično povikala "Svi ste vi moji!". Milanović je večeras uvažio da postoje oni koji ga ne vole i najavio da neće zazivati patetično zajedništvo. I to je već napredak.
SDP će sigurno očekivati da on, kao neformalni šef opozicije, nastavi krčiti put prema promjeni vlasti, kao što su to činili i Kolinda i Ivo Josipović prije njega, ali važniji zadatak bit će saniranje posljedica Kolindine vladavine.
Oporavak društva, zaštita Ustava i zakona, osnaživanje institucija, promocija liberalne demokracije, trebali bi biti glavni Milanovićevi zadaci, barem u prvih godinu mandata.
Kako je Kolinda pod egidom zajedništva dijelila društvo, Milanović ga sada mora ujediniti u različitosti.
To zvuči kao nemogući zadatak.