Ima li imalo humanosti u HDZ-u? Zar su stvarno srca mostovaca tvrda kao kamen? Ti ljudi, koji su se domogli vlasti, ne žele vidjeti kako nam bivši premijer Zoran Milanović iz dana u dan propada. Više je nego jasno da je Milanović selidbu u oporbu primio teže nego Ivo Sanader izbacivanje iz stranke te sve godine zatvorskog staža koje je natukao u Austriji i Remetincu.

Zoran nije tako čvrst. Podočnjaci mu rastu, lice se promijenilo od brige. Čovjeka, koji je do jučer bio poznat kao miran i staložen, uvijek odmjeren u izjavama i čvrsto s nogama na zemlji, pretvorili smo u suprotnost. Poput vladajućih ponašaju se i SDP-ovci. A dok je za njih, njihovu rodbinu, kumove i prijatelje izmišljao radna mjesta u državnoj upravi i državnim poduzećima, bio im je dobar. Sad su se ti nezahvalnici priklonili Komadini ili iz prikrajka kalkuliraju čekajući tko će pobijediti na unutarpartijskim izborima. Zoranova sudbina najbolja je potvrda da tek u nevolji saznaš tko su ti pravi prijatelji.

Nasreću, na svojoj strani i dalje ima lavove, poput Marasa, Hajdaša Dončića, Grbina... Četa mala, ali odabrana. Tu su, Bogu hvala, i hrabri biznismeni iz neprofitnog sektora koji podupirući Zokija ne mare za vlastiti interes. No hoće li to biti dovoljno?

Dakle, Zoki se tuče na barem dvije fronte - onoj za dobrobit SDP-a i onoj na kojoj se bori za sve stanovnike ove države. I stvarno, kad čovjek isključi emocije i hladno analizira situaciju, nije mi jasno zašto Tomislav Karamarko sam ne odustane od vlasti i pošalje Petrova na dogovor Milanoviću? Ili neka Zokija, izgubi li i šeste izbore zaredom, primi u HDZ, proglasi ga izvršnim predsjednikom Vlade i spasi tog političkog velikana. Nije li barem to zaslužio nakon četverogodišnjeg krvavog rada za boljitak jedine nam Hrvatske?