Birači ljevice bili su ovoga vikenda toliko okupirani angažmanom Zorana Milanovića na prihvatu izbjeglica i migranata, a još više njegovim obračunom s Kolindom, Karamarkom, Hebrangom i ostalim članovima "stožera za histeriju", da nisu stigli obratiti pažnju na premijerovu najnoviju verbalnu poslasticu.
Što je možda i bolje. Jer bi im sigurno teško pala na želudac.
Milanović je, naime, u subotnjem intervjuu Večernjem listu ponovno objašnjavao svoj odnos prema Franji Tuđmanu te izjavio sljedeće: "Ako mene pitate, Trg svetog Marka trebao bi se zvati po Franji Tuđmanu. On je bio ratni predsjednik. To je važnije nego to što je bio prvi. Da je bio samo prvi, to se ne bi zaboravilo, ali ne bi izazvalo te emocije... Markov trg je institucija, tu nitko ne stanuje i to mi se čini normalno. Sveti Marko Zagrepčanima ne znači ništa. Zaštitnica Zagreba je Majka Božja od Kamenitih vrata".
Eto, nema toga što Milanović nije ovdje nadrobio.
A sve kako bi se još malo dodvorio biračima tuđmanovske desnice, te usput ponovno zbunio Tomislava Karamarka.
Trg crnog Marka
U ovom zadnjem gotovo da je uspio. Karamarko nije uspio smisliti ništa bolje od protuprijedloga Milanoviću da preimenuje Trg maršala Tita u Trg Franje Tuđmana.
Ali sve je to premalo i prejadno u usporedbi s preimenovanjem Trga svetog Marka. Jednog od najstarijih i najznačajnijih zagrebačkih trgova koji je to ime nosio cijelo vrijeme svoga postojanja, osim perioda kad mu je dodijeljeno ime Stjepana Radića nakon njegova ubojstva, pa kroz period komunističkog režima.
Sada Milanović misli, a očito je o tome jako puno i jako dugo razmišljao, budući da je ovo prvi puta da s ovakvom idejom izlazi u javnost, da je upravo Franjo Tuđman zaslužio dobiti taj trg.
Trg na kojem je taj Tuđman stolovao samo godinu dana. Trg koji je uporno izbjegavao dok je stolovao u Titovim dvorima na Pantovčaku. Trg na kojem je bezobzirno prekršio ustavni tekst prisege za predsjednika Republike, trg na kojem njegova stranka nije dozvolila okupljanje hrvatskih građana, trg na kojem su bile institucije koje je on uporno izbjegavao i omalovažavao, od Hrvatskog sabora do sudova.
U gradu u kojem je odbijao prihvatiti rezultate izbora, u državi kojom je dobrim dijelom svog mandata vladao autokratski.
Ratne zasluge
Tu čast, po mišljenju Zorana Milanovića, stekao bi prvenstveno zbog svojih ratnih zasluga: unatoč hrvatskim ratnim zločinima, ratnoj avanturi u BiH, dogovorima s Miloševićem i svemu ostalome što izbija na vidjelo nakon njegove smrti.
Predsjednik SDP-a svakako može biti ponosan na sebe, ovako nešto ne bi palo na pamet ni Karamarku. Pa čak ni Kolindi, koja sigurno lupa glavom o zid što se ona prva nije toga sjetila.
A ovako nešto sigurno ne bi palo na pamet niti jednom, ama baš ni jednom, od SDP-ovih birača. I ne samo njegovih. Nitko još do sada nije čuo da je bilo kome u ovoj zemlji, u ovih petnaest godina od Tuđmanove smrti, palo na pamet preimenovati Trg svetog Marka u trg Franje Tuđmana.
Najviše do čega se zasad došlo bio je Titov trg, nedavno je realiziran Trg Francuske Republike, a u zraku je ostala visjeti inicijativa o imenovanju nove Zračne luke.
Veći tuđmanovac od Tuđmanovih
Da stvar bude još bolja, ni sama Tuđmanova obitelj nije se usudila spomenuti Markov trg kao mjesto koje je njihov suprug, otac i djed zaslužio dobiti u svoju čast.
Ali zato je tu Zoran Milanović, veći tuđmanovac od samih Tuđmanovih.
Dan nakon intervjua Jutarnji list je obavio rundu poziva Milanovićevim koalicijskim partnerima, kao i nekim čelnicima političke ljevice, s upitom da komentiraju tu ideju. Malo je reći da su ostali zatečeni.
Kako i ne bi: rijetko je tko od njih dosegnuo tu razinu državničke svijesti.
Stoga će biti zanimljivo vidjeti kako će se Milanovićevi birači, oni koje je Franjo Tuđman ponižavao, vrijeđao, nazivao izdajicama, jalnuškim diletantima, jugonostalgičarima i vragovima, s time sada nositi.
Već su teškom mukom probavili činjenicu da Milanović uopće koketira s Tuđmanom. Sada su suočeni s idejom da Milanović tom Tuđmanu želi dati Markov trg.
Kako će to primiti?
Bolje da ne čuju
Hoće li to naprosto ignorirati, jer je bolje da što manje znaju o onome što Milanović govori? Hoće li se praviti da to nisu čuli, jer je to ionako bilo namijenjeno biračima desnice? Hoće li se ljutiti zbog toga što ih lider njihove političke opcije otvoreno izaziva?
Hoće li biti zadivljeni činjenicom da je Milanović u svojim stavovima žešći od samog Karamarka? Da mu šef HDZ-a nije ni do koljena, pa čak ni što se tiče ljubavi prema Tuđmanu?
Ili će naprosto na sve to odmahnuti rukom i pripisati to još jednom predizbornom triku u režiji američkog spin doktora?
U svakom slučaju, ono što je zadivljujuće jest sposobnost Zorana Milanovića da u isto vrijeme mobilizira ljevicu humanim angažmanom oko izbjeglica i snubi desnicu sumanutim angažmanom oko Franje Tuđmana.
Njemu se možda od svega toga ne vrti u glavi, ali zato njegove birače hvata mučnina.