Bilo je mnogo simbolike u činjenici da je Zoran Milanović svoju predsjedničku kandidaturu objavio točno na dan kad HDZ slavi 30. obljetnicu.
Jer HDZ je uvijek mogao računati na Milanovića.
Njega su najlakše pobjeđivali na izborima, on im je davao snagu za povratak i ostanak na vlasti, on je animirao HDZ-ove birače više nego svoje vlastite, njegov glavni koalicijski partner HNS prešao je HDZ-u, a njegovi najbliži suradnici u Hrvatskom saboru i dalje dižu ruke za HDZ.
A vrlo vjerojatno Milanović voli i poštuje Franju Tuđmana više nego sadašnji predsjednik HDZ-a.
Bio je to, dakle, pravi tajming.
Ne samo što je Milanović ukrao šou HDZ-u i prve minute informativnih emisija prisvojio za sebe, već je podsjetio kako je on taj koji je samo jednom u deset godina pobijedio HDZ. Koji je unazadio ljevicu. Demontirao SDP. Otjerao birače. Ostavio Hrvatskoj u amanet Kolindu, HDZ, populiste i suvereniste.
Ostao je uvijek isti
U svakom slučaju, bilo je neobično vidjeti Milanovića ponovno u akciji. Nije ga bilo tri godine, ali nije se mnogo promijenio.
Prepisao je slogan "Predsjednik s karakterom" s reklame za sokove, prekopirao vizual slogana od Hasanbegovićeve stranke Neovisni za Hrvatsku, a onda naglasak svoje kampanje bacio upravo na karakter.
Za kojeg je veliko pitanje koliko se promijenio.
Jer, upravo je Milanovićev karakter često bio uzrok njegove propasti, neuspjeha i sramoćenja, a u konačnici taj karakter kumovao je i izbornim porazima SDP-a, kao i kontaminiranju odnosa s biračima, medijima i javnosti.
Milanović se sinoć borio s tim svojim karakterom, teškom mukom poštujući savjete svojih PR-ovaca da odoli iskušenju - i pitanjima novinara - i ne napada Kolindu Grabar Kitarović.
Kontrirao sam sebi
Ali u ostatku nastupa podsjetio je zašto su mnogi jedva čekali njegov odlazak: opet se nabacivao tuđim citatima (ovog puta Ghandijevim), bježao od titule kandidata ljevice, razbacivao se floskulama, ispravljao novinare, upadao u kontradikcije, često kontrirao sam sebi.
Sudeći po tom prvom nastupu, mogla bi ovo biti vrlo duga kampanja.
Jer, ono od čega Milanović ne može pobjeći (čak i ako bude želio) jest njegova politička prošlost.
Sve izjave, svi stavovi, svaka poruka u ovoj kampanji uspoređivat će se s njegovih prethodnih deset godina u vrhu politike. Ta prošlost će ga sustizati, često i prestizati, pa i gaziti.
Recimo, višestruko ponavljana tvrdnja kako treba ukinuti instituciju predsjednika Republike za koju se sada i sam kandidira. Ili poruke kako će se boriti za "državu sa stavom", koja, eto, nije imala takav stav dok se Milanović kao premijer inatio oko lexa Perković, pa onda na koncu ipak popustio.
Ili spominjanje hrabrosti i odlučnosti, dok je kao premijer 555 dana tolerirao prosvjed šatoraša, a onda s njihovim vođom šatoraškim rječnikom pljuvao po Srbima i Bosancima.
Bježi od svoje prošlosti
Nitko ga jučer nije pitao za "dedu ustašu" i "majku vojnu lekarku", ali nema sumnje da će dobar dio kampanje Milanović provesti pokušavajući pobjeći od vlastite prošlosti. I karaktera.
Uglavnom, ono o čemu se kalkuliralo mjesecima, sada je postalo službeno. Milanovićev unutarnji i vanjski pritisak na SDP - kroz ucjene svojih disidenata i medijsku kampanju - urodio je plodom i Davor Bernardić zaigrao je na sigurno.
Milanovićevom kandidaturom stišao je pobunu u stranci, ali ne samo to. Ako Milanović pobijedi, i Bero je pobijedio. Ako izgubi, Bero ga se elegantno riješio.
Onaj kome Milanović nije dozvolio da se kandidira za gradonačelnika Zagreba, sada se sakrio iza Milanovićeve kandidature u kojoj je bivši premijer dobro kotirao dok se nije pojavljivao. Vidjet ćemo kako će stajati nakon što je napokon progovorio.
Jer, to je oduvijek bila Milanovićev problem, često i karakterni.
Dok se suzdržavao, odavao je dojam državnika. Kad je počeo govoriti, nezaustavljivo je tonuo.
Prije četiri godine Zoran Milanović poslužio je Kolindi Grabar Kitarović i HDZ-u da na njemu grade kampanju i za dlaku dobiju prvo predsjedničke, a zatim i parlamentarne izbore.
Sada bi im mogao poslužiti da ostanu na Pantovčaku.
Pogotvo ako Milanović ostane kandidat s karakterom kakvoga se sjećamo.