Zoran Milanović izgubio je još jedne izbore u Zagrebu.
Prvi put poražen je prije tri godine, kad je njegov kandidat za šefa zagrebačkog SDP-a Ivo Jelušić neočekivano izgubio od Davora Bernardića. Drugi poraz zabilježio je na proljetnim lokalnim izborima kad je oktroirao Rajka Ostojića za Bandićeva protukandidata.
A gubitnički niz zaokružio je ove nedjelje kad je Davor Bernardić, na valu antivladina raspoloženja, uvjerljivo dobio novi mandat na čelu SDP-a grada Zagreba.
Pao na referendumu
Ako je ovo bio referendum protiv Vlade i Milanovića, kako su to svojim istupima sugerirali Mirando Mrsić i Gordan Maras, Zagreb je jasno, već u prvom krugu, dao do znanja što misli o politici SDP-ove centrale. A porazom trećeg ministra u nizu pokazao i što misli o Vladinom kadru.
I što je najbolje, Milanović im je uvelike olakšao posao.
Još od raspuštanja svih Bandićevih ogranaka prije tri godine i isključenja nekoliko tisuća članova, preko toleriranja Ive Čovića u Zagrebačkom Holdingu i rušenja Bernardićeve kandidature za gradonačelnika, pa sve do najavljenog (ali još ne i provedenog) isključenja Bernardićeve suradnice Aleksandre Kolarić zbog verbalnog delikta, sve čega se Milanović dotaknuo u metropoli pretvorilo se u blato.
Radi za svoje protivnike
Ispada da je cijelo vrijeme radio kampanju za Bernardića, kao što je na europskim izborima odradio kampanju za Ružu Tomašić, a na lokalnim izborima za Milana Bandića. A sve ide prema tome da do sljedećih parlamentarnih izbora svojom politikom na čelu države odradi kampanju i za HDZ i Tomislava Karamarka.
Uglavnom, dobili smo novu "oporbenu situaciju" u Zagrebu.
Franjo Tuđman nije devedesetih godina dozvolio imenovanje četiri oporbena gradonačelnika, hoće li Milanović tolerirati pobjedu onoga za kojeg se tvrdilo da "ruši stranku"?
Jednom je već srušio legitimnu odluku zagrebačke organizacije da Bernardić bude njezin kandidat za gradonačelnika, namećući Rajka Ostojića. Što će sada poduzeti?
Veliki potresi u SDP-u
Mirando Mrsić tvrdio je da Davor Bernardić unosi raskol u SDP, upozoravao da "dovodi do rušenja stranke" te da bi njegova pobjeda "izazvala velike potrese u SDP-u". Pridružio mu se i sam Milanović: "Ne sviđa mi se da se kampanja jednog kandidata temelji na animozitetu prema Vladi i to kandidata kojemu je s 27 godina prvi posao bio u Saboru. To je moja greška".
Po toj logici, ako je Bernardić doista toliko opasan, trebalo bi poduzeti sve da se spase i stranka i Vlada.
U svom mandatu na čelu SDP-a Milanović je već znao smjenjivati čelnike lokalnih organizacija ili raspuštati čitave ogranke kad su odbijali njegova naređenja - primjerice u Puli - odbacio je čak i Bernardićevu kandidaturu za gradonačelnika, pa ne bi bilo neočekivano da to učini i sada.
Sigurno ne bi bilo nelogično, pogotovo nakon onako dramatičnih izjava o opasnom Bernardiću. A to što bi to predstavljalo čisto političko samoubojstvo, ne bi Milanoviću teško palo.
Ionako mu ne bi bilo prvi puta.
Poraz Milanovića
Ovo što se dogodilo u Zagrebu, ovako uvjerljivi rezultati unutarstranačkih izbora, nisu toliko pobjeda Davora Bernardića, koliko žestoki poraz Zorana Milanovića. Kao predsjednika SDP-a i predsjednika Vlade.
Što se grčevitije borio da se dočepa Zagreba, stvarajući pritom brojne neprijatelje i izazivajući konfrontaciju gdje god je stigao, to je izazivao veći animozitet i na kraju još žešće dobio po prstima.
Kao da građani njegove neprijatelje sve više počinju smatrati svojim prijateljima.
A to je početak kraja svakog političara.