Najbolju petorku regionalne ABA lige već znate naizust - Nelson, Bogdanović, Šarić, Lauvergne, Marjanović. Nema se što reći, pristojan izbor, makar se apriori trebaju preispitati svi izbori u kojima sudjeluju navijači, amorfno misteriozno glasačko tijelo koje (u ovom slučaju) sjedi ispred zaslona ekrana i klika mišem. 

Izabrani su u prosjeku stari 23,4 godine, visoki nevjerojatnih 205 centimetara, na nekoj hipotetičkoj utakmici kao petorka bi upisivali ukupno 61,5 poen, odličnih 30,9 skokova i ne baš sjajnih 12,3 asista igrajući prilično sporo, pozicionu košarku - za pobjedu bi još malo morali “potegnuti” momci s hipotetičke klupe. 

Petorka potvrđuje regionalnu ligu kao razvojnu, ali postala je očito razvojna i za - strane igrače. Manjak repromaterijala. Najstariji među izabranima, DeMarcus De’Juan Nelson, ima iza sebe sveučilište Duke, Bullse, Warriorse, Avellino, Donjeck, Cholet, jedini je stranac koji je potpisao dva ugovora sa Zvezdom, a sigurno se nerado sjeća probe u Zagrebu, gdje je 2009. igrao jednu utakmicu pa je otpušten zbog dijagnoze “kroničnih problema sa stopalom”. Ako je se uopće sjeća... 

A već je debelo mogao imati i državljanstvo pa u reprezentaciji ne bi bilo problema oko pozicije organizatora. Drugoplasirana Cedevita ostala je bez časti da je neki igrač predstavlja u najboljoj petorci, što bi valjda trebalo sugerirati i tko je ključna figura u osvajanju tog drugog mjesta - a nije igrač. 

Usput, skandalozno je to što nacionalna televizija neće preuzimati sliku iz Beograda, s Final Foura, gdje bismo tu petorku (kao i puno ostalih zanimljivih igrača) vidjeli na djelu. Nažalost, ništa novo. Ni prvi ni posljednji put.