Kao aktivni sudionici u sustavu zapošljavanja osoba s invaliditetom, uključujući ulogu pružatelja zamjenskih kvota, iz Koordinacije zaštitnih i integrativnih radionica pri HUP-u otvoreno progovaraju o stanju sustava zapošljavanja osoba s invaliditetom. Među ostalim smatraju kako je nužno kontinuirano unapređivati postojeći zakonski okvir s ciljem njegove dugoročne održivosti i pravednosti. 

- Sredstva koja se uplaćuju kao naknade zbog neispunjavanja kvote trebalo bi, umjesto pasivne preraspodjele, usmjeriti u konkretne poticaje za zapošljavanje teže zapošljivih osoba s invaliditetom. Time bi se potaknula njihova aktivnija uključenost u svijet rada. Istodobno, važno je omogućiti financijsku održivost zaštitnim i integrativnim radionicama koje zapošljavaju osobe s invaliditetom koje se ne mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada - kaže nam predsjednik Koordinacije Nebojša Grmuša te nastavlja: 

- Sustav kvotnog zapošljavanja u Hrvatskoj postoji od 2015. godine i sad je u fazi u kojoj treba pametne, ciljane preinake. Uloga novoosnovane Koordinacije zaštitnih i integrativnih radionica upravo je u tome: biti operativna spona između poslodavaca, zakonodavca i institucija, s naglaskom na provođenje realnih promjena. 

Kao tijelo koje djeluje unutar Hrvatske udruge poslodavaca, u Koordinaciji su svjesni izazova s kojima se poslodavci suočavaju prilikom ispunjavanja obveze kvotnog zapošljavanja osoba s invaliditetom.

- Kroz kvalitetnu suradnju s Ministarstvom rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, ali i kroz potencijalnu suradnju s međunarodnim institucijama poput Svjetske banke, moguće je ojačati okvir za dugoročnu inkluzivnost tržišta rada - govori nam predsjednik koordinacije zaštitnih i integrativnih radionica te nastavlja:

- Ključno je pritom slušati one koji imaju praksu, poslodavce, koji sustav žive svakodnevno, ali i stručnjake koji rade s osobama s invaliditetom te poznaju njihovu stvarnu radnu dinamiku.

Potrebna je cjelovita strategija - na nacionalnoj razini

Trenutno u Hrvatskoj djeluje samo 37 integrativnih i samo 6 zaštitnih radionica iako evidencija HZZ-a bilježi oko 6000 nezaposlenih osoba s invaliditetom. 

- Velik dio njih dugotrajno je nezaposlen, a često je riječ o osobama koje se ne mogu konkurentno uključiti u otvoreno tržište rada bez posebne podrške, prilagodbe radnog mjesta ili specifičnog modela zapošljavanja. Integrativne i zaštitne radionice upravo za njih predstavljaju realan, održiv i dostojanstven put u svijet rada. Nažalost, mnogi potencijalni poslodavci ne ulaze u osnivanje ovakvih radionica jer proces nije dovoljno jasno definiran ni strateški podržan. Zato Koordinacija predlaže donošenje cjelovite strategije razvoja zaštitnih i integrativnih radionica na nacionalnoj razini. Ta bi strategija trebala obuhvatiti teritorijalnu ravnotežu kako bi se radionice ravnomjerno rasporedile po županijama, raznolikost djelatnosti, kako bi se različite sposobnosti i profili mogli uključiti, te održivost, kroz financijske i operativne mehanizme potpore - objašnjava nam Grmuša. 

Važno je istaknuti da poslodavci koji se odluče na osnivanje integrativne radionice imaju mnoge pogodnosti, koje idu dalje od samog “ispunjavanja kvote”. 

- Pravo na subvencije za zapošljavanje, mogućnost sudjelovanja u natječajima te plasman proizvoda kroz zamjenske kvote čine ovaj model poslovno održivim. Naime, ako drugi poslodavci ne mogu zaposliti osobu s invaliditetom, imaju mogućnost kupnje proizvoda ili usluga od integrativne ili zaštitne radionice, čime se njihov trošak zamjene kvote pretvara u prihod domaće proizvodnje. To je društvena odgovornost pretočena u ekonomsku logiku - ističe naš sugovornik te nastavlja: 

- Dodatni problem leži u kapacitetima centara za profesionalnu rehabilitaciju, koji često ne stižu obraditi sve zahtjeve poslodavaca. Zbog toga poslodavci ostaju bez pravodobnih suglasnosti i potvrda koje su preduvjet za ostvarenje subvencija. U konačnici, osobe s invaliditetom ostaju nezaposlene iako postoji interes i mogućnost da ih se zaposli, ali administrativni zastoji blokiraju taj proces. Ključno je, dakle, ojačati operativne kapacitete sustava jer bez podrške stručnih službi ne možemo govoriti o funkcionalnome modelu zapošljavanja - zaključuje. 

Smanjenje subvencija ozbiljan je udarac 

Poseban izazov predstavljaju izmjene pravilnika koje su predložene 2025. godine, a koje uključuju smanjenje subvencije prijevoza i ukidanje potpora za samozapošljavanje osoba s invaliditetom. 

- Te mjere predstavljaju ozbiljan udarac i na zaposlenike i na poslodavce. Umjesto da jačamo podršku za njihovu uključenost, idemo u smjeru sužavanja mogućnosti. U vremenu inflacije, rasta cijena i opće nesigurnosti, to je smjer koji može ugroziti sve što je do sada izgrađeno. 

Na pitanje što bi poručio velikim poslodavcima Grmuša je jasan:

- Mnoge velike tvrtke već danas zapošljavaju osobe s invaliditetom, no rijetko sustavno. Integrativna radna jedinica alat je za strateško, dugoročno i strukturirano zapošljavanje, koje koristi i ljudima i tvrtki - kaže naš sugovornik te dodaje da u bivšoj Jugoslaviji nije bila rijetkost da velike tvornice imaju interne radne jedinice u kojima su bili zaposleni invalidi rada, a to iskustvo danas treba prevesti u suvremeni model koji je zakonski podržan i financijski logičan.

U konačnici, Koordinacija želi pomaknuti fokus s kvote kao obveze na zapošljavanje kao vrijednost. Jer ono što čini razliku nije broj u tablici nego osoba koja dobije priliku raditi, doprinositi i osjećati da pripada. I to je, u konačnici, najviši oblik društvene uključenosti - ističe naš sugovornik za kraj.         

Nebojša Grmuša predsjednik je novoosnovane HUP-ove Koordinacije zaštitnih i integrativnih radionica, koja djeluje unutar Udruge malih i srednjih poduzetnika.