Od ukupno 146,7 milijardi eura ostvarenih prihoda realnog sektora u 2022., 49,2 ili 33,5% ostvarili su mali i mikro poduzetnici s minimalno jednim zaposlenim. Radi se o 105 tisuća poduzeća, 69% od 154 tisuće poduzeća koja su javno objavila financijska izvješća za 2022.
Prihode su ostvarili radom 541 tisuće radnika, što je 54,1% od ukupnog broja radnika prema satima rada (1,0 milijun), i pri tome ostvarili 3,2 milijarde eura neto profita, 50,8% od 6,2 milijarde eura ukupnog neto profita (neto marža 6,4%) „realnog“ sektora hrvatskog gospodarstva. Ovi podaci indiciraju važnost malog poduzetništva za hrvatsku ekonomiju i društvo u cjelini, imajući u vidu činjenicu da okruženje kontinuirano postaje sve zahtjevnije i nepredvidljivije zbog situacija poput pandemija, oružanih sukoba, trgovinskih ratova, klimatskih promjena, demografije, siromaštva i socijalne isključenosti.
Potrebno je brzo prilagođavanje
U takvim se uvjetima od poslovnih subjekata sve više zahtjeva da se puno brže i sveobuhvatnije nego ikada ranije u povijesti prilagođavaju i mijenjaju. U razdoblju kada se kaos nametnuo kao red („chaord, chaos as order“, Dee Hook, The Birth of Chaotic Age), mali su poduzetnici obvezni, a i za to sposobniji od velikih, odmicati se od statične, funkcijske ili industrijske organiziranosti nepromjenjivih strategija i planova.
Potrebno je preferirati prilagodljivo intelektualno poduzetništvo, koje se temelji na razumno uravnoteženom spoju 3H „hand – hart – head“ (ruku, srca i mozga svojih ljudi i ključnih dionika) te koje će se bez straha odmaknuti od nametnutih povijesnih pretpostavki, pravila i politika, navika i planova, sindroma „grupne zaslijepljenosti“. Dizajnirati projekte, inicijative, eksperimente, specifične zadatke za pojedince ili radne timove, i time „razbijati“ tradicionalne sheme funkcijskih organizacija, a misije, temeljne vrijednosti i strateške namjere (viziju, dugoročne ciljeve) kontinuirano provjeravati, po potrebi redefinirati ili prilagođavati.
'Novac kao neophodan kisik'
Izvrsna mala poduzeća u funkciji svoje dugovječnosti biznis trebaju tretirati kao „uravnoteženo i razumno dijeljenje pogače na sve dionike“, novac kao neophodan „kisik“, prihod kao potvrdu aktualne tržišne pozicije, a dobit kao mjeru učinkovitosti. U odnosu na financijske pokazatelje, koji se ne smiju zanemariti, pojačati fokus na vrijednost intelektualnog kapitala kao pokretača uspjeha i jamca izvrsnosti.
Razvoj intelektualnog kapitala agilan je proces koji se ne odvija samo u jednom smjeru. Izuzetno je važno je da se organizacije u skladu s dobro uočenim okolnostima iz okruženja (prilike i prijetnje) agilno prilagođavaju potrebama i mogućnostima ljudi u jednakoj mjeri koliko se od ljudi traži i potiče agilnost u odnosu prema svim dionicima u eko-sustavu organizacije.
Ljudi, osim da budu adekvatno motivirani za radnu etičnost i odgovornosti, trebaju biti poticani na radoznalost, preuzimanje odgovornosti, osobni razvoj i dijeljenje svoje kompetencije i stečenih iskustava, te učiti na greškama. Poduzeća i odgovorni u cilju postizanja izvrsnosti poduzeća trebaju pravovremeno i transparentno osiguravati potrebne informacije, pružati mogućnost stjecanja novih znanja i njihovu primjene kroz eksperimentiranje te po načelu pravednosti i ekonomskog razuma osigurati materijalnu i druge oblike motivacije za trud, inicijativu i postignuća iznad standarda.
Što omogućuje agilnost?
Takav kontinuirani koncept održivog razvoja, uz primjenu načela agilnosti, omogućuje da se aktualni resursi poduzeća koriste optimalnim zadovoljavanjem i iskorištavanjem današnje potrebe i potencijala svih dionika bez da se time ugrožavaju prava budućih generacija dionika da i oni zadovolje svoje potrebe. Na taj se način, transformacijski dovodi do promjena temeljnih postavki, mentalnih sklopova i/ili načina razmišljanja, i otklanjaju prepreke na putu ka uspjehu, održivosti, stabilnosti i sigurnosti. Ljude kojima se pružila prilika za uključenost, a to su svojevoljno prihvatili, agilnost će omogućiti:
- da umjesto sagledavanja dijelova, sagledavaju cjelinu,
- da se od bespomoćnih objekata – izvršitelja transformiraju u aktivne su-kreatore svoje i organizacijske stvarnosti,
- da se od pukog reaktivnog reagiranja na sadašnjost, usmjere prema kreiranju budućnosti, i to ne samo kratkoročne, već i one dugoročne.
Kako je hrvatsko malo poduzetništvo, za razliku od velikih, više utemeljeno na intuiciji i hrabrosti, i s obzirom na veličinu i manju razinu formalne strukturiranosti, ima veće mogućnosti bržih prilagodbi, promjena i unaprjeđenja. Agilni i kompetentni ljudi u izvrsnoj fleksibilnoj i stvaralačkoj maloj poduzetničkoj organizaciji, u kojoj nije bitno tko je rekao, nego što je rečeno, glavnu pažnju trebaju poklanjati svrsi i sistemskoj strukturi, a na isti način učiti i poticati druge da čine isto. Upravljati kreativnom napetošću i tako osigurati cijeloj organizaciji pozitivnu energiju i osjećaj da se na stvarnost zaista može i mora zajednički utjecati.
Sve u duhu onoga što je rekao Goethe: “Znanje nije dovoljno, moramo ga primijeniti. Volja također nije dovoljna, jer je moramo provesti u djelo.”
Nikola Nikšić član je Izvršnog odbora HUP-Udruge malih i srednjih poduzetnika i vlasnik poduzeća Konter d.o.o. Tekst je dio plaćenog sadržaja nastalog u okviru partnerske suradnje HUP-a i 24sata na poduzetničkoj platformi Kvaka24.