Iz perspektive financijskog računovodstva, plaće, doprinosi na plaće, naknade, potpore i nagrade predstavljaju jedan od važnijih troškova rada. Izračun iz zbirnih podatka 107.000 objavljenih financijskih izvješća poduzeća s minimalno jednim zaposlenim za 2022. pokazuje da su troškovi rada iznosili 19,2 milijarde eura i predstavljali udio od 14,3% u ukupnim rashodima.
U pet godina (2018.-2022.) troškovi rada prosječno su godišnje rasli 7,6%, a u 2022. u odnosu na 2021. ostvaren je najveći rast, od 13,7%. U prethodne dvije godine, nakon što je u 2020. ("Covid-19 godini") u odnosu na 2019. ostvaren blagi pad troškova rada (-0,4%), u 2021. u odnosu na 2020. ostvaren je rast od 9,7%. Od 2018. do 2022. broj zaposlenih u poduzećima prosječno je godišnje rastao za 1,4%, od 950.000 u 2018. do malo više od milijun u 2022. Prosječna mjesečna neto plaća, nagrade i naknade rasli su od 832 eura u 2018., preko 877 u 2019., 902 u 2020., 989 u 2021., do 1089 u 2022. godini.
Promatrajući prosječne mjesečne neto plaće, nagrade i naknade po veličinama, uočit ćemo velike razlike. Za 2022. za velike (403 poduzeća, 271.000 radnika) iznosili su 1369, srednje 1184 (1800 poduzeća, 187.000 radnika), male (14.300 poduzeća, 268.000 radnika) 1072 i mikro (91.000 poduzeća, 275.000 radnika) 771 euro.
S obzirom na zakonom pružene mogućnosti sve većih isplata neoporezivih naknada, nagrada i potpora radnicima, u zbirnoj vrijednosti u zadnjih pet godina značajno se promijenio odnos "neto plaća – nagrade, potpore i naknade", od 90-10% (neto plaća 739 eura – naknade 97 eura) u 2018. do 85-15% u 2022. (920-173 eura).
Treba imati na umu i podatke o medijalnim neto plaćama koje periodično objavljuje Državni zavod za statistiku na temelju izvještaja JOPPD. U odnosu na prosječne mjesečne neto plaće iz financijskih izvještaja poduzeća, medijalne su plaće, pod utjecajem značajnih razlika između menadžerskih plaća i radnika – izvršitelja, za 15-ak posto niže. Također, vodeći računa o fluktuaciji na tržištu rada i konkurentnosti hrvatskih plaća, važno je napomenuti da su, prema podacima Eurostata, u Austriji plaće veće tri puta, Cipru dva puta, a u Sloveniji 30-ak posto, te da je kupovna moć hrvatskih građana, koja značajnim dijelom proizlazi iz zarada od rada, unatoč rastu plaća, i dalje za četvrtinu manja od kupovne moći prosječnog stanovnika EU.
Plaća jest trošak rada, ali je isto tako alat do izvrsnosti tvrtke
Uz prethodno iskazane brojeve, vodeći se logikom financijskog računovodstva, korišten je termin "troškovi rada". No iz perspektive menadžerskog računovodstva, psihologije menadžmenta i teorije izvrsnosti svi ti brojevi promatraju se prvenstveno kao ulaganja u zadovoljstvo, motiviranost i odgovornost ljudi kao najvažnije sastavnice intelektualnoga kapitala (ljudi – klijenti – inovativnost – procesi) i stvaratelja izvrsnosti organizacija raznih oblika i svrha poslovanja.
Kvalitetna strategija plaća i nagrađivanja pokretač je da se uz optimalan povrat na uloženo postignu ciljevi i upravlja promjenama. Politike plaća mogu igrati dvije uloge: voditi promjene ili ih samo slijediti. Važno je da se modelima mjerenja i nagrađivanja osigura da je ono što je radnik primio zaista i zaradio te da se izbjegne efekt "slona u stakleniku", to jest da se većim dijelom ljude povezuje s ciljevima i zadacima na timskoj (radni tim, projekt, poslovna jedinica, organizacija) razini, a tek manjim s individualnim postignućima.
Kad se sve uzme u obzir, može se reći da je kreiranje i primjena adekvatnog sustava upravljanja radnim učincima prava umjetnost i velik izazov. Znat će se da određena organizacija u tome uspijeva i ima izglednije šanse za dugovječnost i izvrsnost kad se vidi da njeni ljudi, koji su donedavno bili nesigurni i imali uzak pogled na svijet i svoje mogućnosti, sad bez problema odgovorno razmatraju složene zamisli i procjenjuju različita stajališta, djeluju agilno i odgovorno, stvaraju koristeći raspoložive resurse na ekonomski razuman način.