Blanka Vlašić (29), najbolja hrvatska atletičarka, vlasnica drugog najboljeg rezultata u skoku u vis svih vremena, onog od 208 centimetara, vraća se na sportska borilišta u New Yorku 25. svibnja ove godine, na mitingu Dijamantne lige. Zbog ozljede zgloba, propustila je lani Olimpijske igre, ali nije mirovala. Trenirala je koliko je mogla, vodila je borbu sama sa sobom, nije krila koliko joj je teška bila prošla godina. Ipak, nikad se nije pitala: “Zašto baš meni?”. Imala je veliku potporu svojih najbližih, obitelji i prijatelja, a kad bi ostajala sama, utjehu je pronalazila u vjeri.

- Bilo da sam na misi, bilo da sam sama doma, utjehu i snagu pronalazim u molitvi. Bilo bi nezahvalno postavljati pitanja zašto sam imala takvu tešku ozljedu. Ne mislim da je moja sudbina najgora niti da je meni najteže u životu. Svoju sam ozljedu prihvatila kao jednu situaciju koja me snašla iz nekog razloga. Morala sam biti strpljiva dok shvatim koji je to zapravo razlog - kaže nam Blanka, koja za sebe tvrdi da ima mnogo mana, dodavši kako je svaki put iznenadi neki detalj njezine osobnosti.

- Uvijek se preispitujem, za čovjeka je važno da se preispituje. Stalno radim na sebi. Smatram kako me svaka godina na neki način obilježila. Ponekad bih pomislila kako u nekom trenutku sve znam, a onda me ta situacija porazi i shvatim da zapravo ništa ne znam i da još mogu rasti, i kao čovjek, i kao sportaš, i kao profesionalac. Taj put nema kraja - kazuje nam Blanka. 

Iako je cijeli život posvećena sportu, smatra kako nikad nije bila zakinuta na neke trenutke u kojima uživaju “obične” tinejdžerice i mlade žene.

- Ja jesam obična žena, koja izlazi i koja ima svoje rituale kao žena, naravno, sve u nekim granicama. Nikad si nisam uskratila neka zadovoljstva, kad bi mi baš bila želja izaći, ja ću izaći. Jedno sam razdoblje češće izlazila, kad bih skakala u petak, došla bih doma u subotu. Ali ima i razdoblja kad mi se ne da. Sport mi je pružio posebnu dimenziju, proputovala sam svijet, upoznala mnogo ljudi, doživjela divne trenutke... Sve ove druge stvari koje sam možda propustila padaju u sjenu pored svih tih trenutaka koje sam doživjela - govori nam Blanka, koja rado pamti sve svoje najveće uspjehe.

Protekla mi je godina zbog ozljede bila jako teška. Naučila sam biti strpljiva i utjehu našla u molitvi. Nisam se nikad pitala zašto se baš meni to trebalo dogoditi

Što se tiče malih ženskih radosti - šopinga, Blanka kaže da prati modu, ali ne slijepo. Ne robuje trendovima, a usprkos visini od 193 cm, za odjeću se odlično snalazi. Cipele joj prema narudžbi radi Ledenko, a odjeću naručuje u modnoj kući Mak, kod Nede Makjanić Kunić i Tea Perića. Kaže kako sve više prodavaonica nudi hlače s produženim nogavicama, pa joj to olakšava da se uspije iskombinirati. No kaže da je tu bilo i promašaja.

- U osnovnoj su me školi zezali zbog visine, ali i zbog ravnih grudi. Djeca kao djeca... Zvali su me žirafa. Sjećam se, kad sam bila u sedmom razredu, jako su bili popularni kombinezoni od trapera. Nakon tri mjeseca umoljavanja napokon sam dobila takav kombinezon. I tako, dođem ja u školu, a kaže mi Luka Nižetić, onako užasnuto: ‘Pa Blanka, izgledaš kao vješalica’. Odmah mi je muka došla, više ga nikad nisam odjenula. Ali to su te dječje radosti - smije se Blanka. U samostalan se život otisnula već s 19 godina, kuha svaki dan i uživa u tome.

Kad sam mislila da sve znam i mogu, život me porazio. Na takvim sam  pogreškama naučila’

- To mi je stvarno gušt. Nisam od onih koji uđu u kuhinju u deset ujutro, a izađu u jedan popodne. Kuham jednostavna jela, ukusna i raznolika, povrće na pari, meso ili ribicu. Kako sam nedavno kupila veći stan, sad svoj prostor stvarno ne mogu sama održavati, pa imam spremačicu, koja mi dođe jednom na tjedan. Ta mi je žena zlata vrijedna. Inače, ranijih sam godina sve sama radila, a najteže mi je padalo peglanje. Uh, kako ne volim peglati, a volim da mi je sve ispeglano - kaže Blanka.

O svom privatnom životu nikad nije voljela govoriti. Priznaje kako nije zaljubljena, a na pitanje kako je muškarac može osvojiti kaže: 

- Mora biti kvalitetna osoba, na koju se mogu osloniti tijekom svakodnevnice. Prije su mi možda neke druge stvari bile važne, a sad ih gledam kao na površne, poput nekih fizičkih obilježja. Danas mi je važno da se naše osobnosti poklope, da jednostavno osjetim kako je to moja druga polovica. Evo, prije sam mislila da kompromis nije dio veze jer sam smatrala da zbog kompromisa ljudi ostanu nepotpuni. Sad sam svjesna da, gdje ima ljubavi, kompromis nije nikakva zapreka. Pritom ne mislim samo na odnos muškarca i žene nego i na obiteljske odnose kao i one prijateljske. Kad u odnosu postoji međusobno uvažavanje i podrška, onda je kompromis najmanje važan. 

Vlastita obitelj bit će moje najveće ostvarenje. Ne bih imala ništa protiv da mi i djeca krenu mojim putem

Smatra da je se muškarci ne boje, barem se ne bi trebali, i ne krije da je razmišljala o majčinstvu.

- Mislim da je to logičan slijed nakon karijere. Nadam da će mi Bog udijeliti da imam obitelj jer bi mi to bilo najveće ostvarenje - kaže Blanka i dodaje da, iako je njezin sportski put bio težak, ne bi imala ništa protiv da njezina djeca krenu istim putem.

- Ako oni budu to željeli, sigurno će uvidjeti kako je sport lijep način života, bavili se njime profesionalno ili amaterski - kazuje Blanka. Jer, rekla je za kraj, ni ona ni njezina braća - Marin, Luka i Nikola, pokraj majke Venere i oca Joška, koji su cijeli život u sportu, nisu mogli otići daleko...

SuperMilu potražite u srijedu, 24. travnja besplatno ekskluzivno uz 24sata. Požurite jer količine su ograničene.