Nedavno je Žuži Jelinek, iskusna dama poznata po tome da je uvijek spremna udijeliti ženama neki savjet za bolji život, izjavila u jednom intervjuu kako nikad nije prestala žaliti što se rastala od prvog supruga, iako je imala dinamičan i zanimljiv život. Jedna je druga žena, mnogo manje zanimljive biografije, jednom priznala prijateljici kako je nakon dva braka i jedne veze shvatila da joj se problemi ponavljaju i da se trebala više potruditi prvi put. 

Oni koji su ostali u braku nakon nekog su vremena bili sretniji od onih koji su se rastali

Ove riječi zvuče upozoravajuće za sve koji su u svojoj vezi ili braku zagazili na sklizak teren nesigurnosti i preispitivanja svojeg odnosa. Naravno da će odgovor na pitanje spašavati ili ne svoj brak ovisiti od situacije do situacije, jer nije svejedno kakvi su se problemi, oprostivi ili ne, ispriječili između vas i partnera ili partnerice. Ali čini se, slažu se stručnjaci, da je bolje spašavati, ili barem pokušati, nego odustajati. Ako samo odustanete, naime, nikad nećete doznati što bi se dogodilo da ostanete i ustrajete na vezi koju već imate, umjesto da srljate u novu, potpuno neizvjesnu. 

Sreća nije zgoditak na lutriji i veselimo se kad nam se slučajno dogodi, upozoravaju psiholozi. Nećemo samo tražeći naći u vezi ono što bismo voljeli imati nego se treba potruditi i pokušati to izgraditi. U prilog tome govori istraživanje provedeno s više od pet tisuća parova koje se pratilo od kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća. Među njima je u tom trenutku bilo oko 650 osoba koje su izrazile da su nezadovoljne svojim odnosom. 

Kad su nakon određenog niza godina ponovili istraživanje s istim parovima, oni koji su ostali u braku bili su sretniji od onih koji su se rastali. I ne samo to nego je čak 78 posto onih koji su pri prvom ispitivanju rekli da su jako nesretni u braku pri ponovljenom istraživanju izrazilo da su sretni uz istog onog partnera kojeg su pomišljali ostaviti. “Mnogim je ljudima nezadovoljstvo u braku prolazno”, pojasnila je doktorica sociologije Linda Waite sa sveučilišta u Chicagu u svojoj knjizi “The Case for Marriage: Why Married People are Happier, Healthier and Better Off Financially” (Slučaj za brak: Zašto su vjenčani sretniji, zdraviji i financijski bolje stoje). Upozorava one na životnom raskrižju da samo 24 posto rastavljenih u razdoblju od pet godina zasnuje novu bračnu ili izvanbračnu zajednicu, a samo ih 19 posto kaže da su u njoj sretni.  

Problem je u tome što mnogi počnu razmišljati o razvodu zato što se osjećaju loše, neshvaćeno, depresivno i što im je nisko samopouzdanje, a to razvod neće izliječiti nego suočavanje s unutarnjim dvojbama i preispitivanje osobnih želja i očekivanja. Oni koji su se ipak rastali češće su imali problema u novim vezama, često su iskusili  i žestoke rasprave i bili  skloniji ponovnom razvodu. Oni su razvod na neki način počeli smatrati izlazom iz problema i nerijetko su se ponovno rastali. Ključnim za opstanak veze stručnjaci smatraju sporazum obiju strana da se potrude i porade na svom odnosu. 

Obostranost je ključna riječ jer je Wait također ustanovila da se i u brakovima u kojima su neki izjavili da su sretni onaj drugi partner može osjećati nezadovoljno.  Ali čak i ako se nakon nekog vremena pokaže da je odnos nepovratno narušen i da partneri ne mogu nastaviti zajedno, i jedno i drugo će znati da su se barem potrudili i neće nastaviti žaleći i pitajući se što je moglo biti. A i to je zdravija odluka s boljom osnovom za buduća iskustva nego samo slijeđenje instinkta i bijeg. Doživljeno, i lijepo i ružno, čini nas jačima i spremnijima za nova životna iskušenja.  

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!