Upoznali smo se u domu za rehabilitaciju Stančić, nedaleko od Zagreba, ali tad još nije bilo ljubavi. Ljubav je kad se poštujete i volite te želite zajedno živjeti, objašnjava nam Milica Čićić. Ona i Božidar u domu su živjeli više od 20 godina.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tek izlaskom iz institucije, 2001. godine, shvatili su da se vole i počeli su hodati, pa su kao cura i dečko zajedno živjeli još pet godina. Tad su odlučili da će se vjenčati.
- Brak je važan i nije isto jesi li muž i žena ili si cura i dečko. Zato smo došli u Udrugu za promicanje inkluzije koja nam je omogućila da živimo zajedno u stambenoj zajednici i rekli smo da se želimo vjenčati. Samo smo morali od suda tražiti dopuštenje jer smo oboje lišeni poslovne sposobnosti - kaže.
- Podnijeli smo zahtjev na dva suda jer smo iz različitih gradova i na oba suda su nas saslušali. Pitali su nas zašto se želimo vjenčati. Ja sam rekao da bez Milice ne mogu i da je jako volim - objašnjava Božidar.
Dodao je kako on ide na plac, kako pomaže čistiti i spremati, te da njeguje svoju Milicu kad god je bolesna. I zato se želi ženiti. Sud im je to dopustio. I danas su u sretnom braku i sjećaju se tih dana i svog vjenčanja.
Roditelji su im ranije preminuli, ali imaju brojnu rodbinu koja se isprva protivila vjenčanju, no s vremenom, kad su shvatili koliko se vole, ipak su tu ideju prihvatili.
- Sestra mi je čak pomogla birati haljinu u kojoj ću se vjenčati. Htjela sam pravu vjenčanicu, ali nismo je uspjeli naći pa sam imala kostim - kaže Milica dodajući kako su se vjenčali u crkvi na Svetom Duhu u Zagrebu i bilo je jako svečano. Od uzbuđenja je u jednom trenutku čak zaplakala. Božidar ima još devetero braće i sestara tako da je na svadbu pristigla brojna rodbina s prijateljima.
- Bilo je oko 60 gostiju, puno ljudi. Nakon vjenčanja išli smo prvo u restoran proslaviti, a onda poslije i na bračno putovanje u Dubrovnik gdje smo proveli tjedan dana. Bilo je jako lijepo, ali kišovito - prepričava Milica. Božidar se nadovezuje da se jako lijepo proveo i svih se detalja i danas sjeća.
Za njih je ovo važan mjesec jer on početkom veljače slavi rođendan, sredinom mjeseca je Valentinovo, a 18. veljače ove godine proslaviti će i 13. godišnjicu braka. Zajednički život im je prekrasan i tvrde da su jako zadovoljni. Milica volontira u domu umirovljenika gdje pomaže u hranjenju korisnika, a Božidar radi u DM-u u skladištu gdje vrijedno lijepi deklaracije.
Zajedničko vrijeme provode gledajući televiziju, a Milica ističe kako ona kuha zajedničke obroke i u tome uživa. Njezin muž je zadužen za čistoću i higijenu u stanu pa on posprema i briše prašinu.
Žive sami, a redovito ih obilaze socijalne radnice i skrbnica iz udruge za promicanje inkluzije.
- Ja sam nekad prije razmišljala o djeci i kako bi ih voljela imati, ali kad smo se Božo i ja vjenčali, za to smo već bili prestari. Sada sama sa sobom jedva izlazim na kraj, a kamoli s djecom - iskrena je Milica koja s nestrpljenjem čeka slavlje sljedećeg vikenda kad će s prijateljima i rodbinom proslaviti Božin rođendan i godišnjicu braka. Promišlja i o budućnosti.
- Posebno se radujem proslavi 15. godišnjice braka jer tada planiramo zajedničko putovanje - zaključila je Milica koja sanjari o putovanju u Njemačku.
Ona i ljubav njezinog života žive u svom svijetu, oduševljeni ljubavlju koju dijele. Udruga im omogućuje stanovanje plaćajući im osobne i troškove života. Sami kupuju namirnice i raspolažu životnim troškovima.
- Kad izlazimo iz kuće, uvijek se držimo za ruke i puno se grlimo i ljubimo. Nije nas briga šta drugi misle o tome jer se mi jednostavno volimo - zaključio je ovaj ljubavni par.