Želite li da dijete opere ruke ili vrati sestri lutku, nemojte ga pitati hoće li to učiniti, nego mu to jednostavno recite, savjetuje dječja psihologinja Linda Acredolo. Smatra kako roditelji često imaju problema s ponašanjem djece zato što s njima pokušavaju razgovarati kao s odraslima. 

- U pristojnom društvu ljudi izražavaju zahtjeve neizravno, u obliku pitanja - primjerice “možeš li mi dodati soli”. No djeca sve shvaćaju doslovno, pa to njima ne zvuči kao zahtjev ili molba nego kao pitanje - objašnjava Linda Acredolo. Također, ako pitate dijete “želiš li se sad okupati”, pomislit će da može reći “ne” iako je zapravo riječ o izravnom zahtjevu. Takva situacija može završiti plačem i vikanjem, a dijete postati zbunjeno i uznemireno. Stoga je djetetu uvijek potrebno jasno reći što želite od njega. Nažalost, mnogi roditelji ne žele zvučati strogo, pa izbjegavaju izravne naredbe, no tako samo kompliciraju život sebi i djetetu. Kažete li mu “jesam li te zamolila da pospremiš igračke?”, ono jednostavno može odgovoriti “da” i dalje se nastaviti igrati. Nije zločesto ili bezobrazno - jednostavno odgovara na vaše pitanje.

Predškolsku djecu ne bi trebalo zbunjivati prevelikom mogućnošću izbora. Pitate li dijete “što želiš danas odjenuti”, moglo bi pola sata razmišljajati o tome i birajuti odjeću. No ako ga pitate “želiš li obući plavu jaknu ili zelenu majicu s kapuljačom”, moći će brzo odlučiti. Uvijek suzite izbor na dvije mogućnosti - dijete će tako imati osjećaj kontrole, a ne zbunjenosti. 

>>> Djetetu treba davati jasne upute, tako da se može zamisliti kako obavlja neki zadatak. Primjerice, “molim te, odi u sobu, pokupi bojice sa stola i pospremi ih u kutiju.” 

>>> Djeca će lakše poslušati roditelje ako im govore ugodnim tonom glasa, tvrdi dječji psiholog Alan E. Kadzin. Imajte na umu da su “molim” i “hvala” zaista čarobne riječi.

>>> Uvijek razmislite možete li pretvoriti pitanje u izjavu. Umjesto “možemo li ugasiti TV i raditi nešto drugo?”, recite “emisija je gotova, sad idemo u park ili slagati kocke.”