To je to što me zanima!

Djeci nakon razvoda: Žao mi je što smo razorili vaš svijet...

Američka blogerica pismo je posvetila svojoj djeci od sedam i 11. godina u kojem se ispričava za odvojene blagdane, krivnju i bol koju doživljavaju nakon razvoda
Vidi originalni članak

Razvod je iskustvo koje teško pada cijeloj obitelji, ali najviše ipak pate djeca. Odjednom trebaju birati s kim će provesti blagdane, a s kim će slaviti rođendan. Upravo zbog toga američka blogerica s The Huffington Posta Abby King, razvedena majka dvoje djece napisala je otvoreno pismo u kojem traži oprost od svojih mališana.

Žao mi je što nismo uspjeli. Uvijek će me mučiti krivnja što smo vam razorili dom i svijet kakav ste dotad znali. Znam da je to na kraju bilo najbolje, ali jednako tako znam da ste htjeli da živimo zajedno i svađamo se, a ne da živimo odvojeno bez ikakvih tenzija. Znate da to nije bio život, a sada konačno opet imate svoju mamu. Prije sam jedva disala. Isto tako znam da u dobi od sedam i 11 godina samo želite da mama i tata budu zajedno i zbog toga mi je žao. 

Žao mi je što stalno balansirate između dva doma. Odlazak na vikend meni predstavlja stres samo kad se pakiram. Razmišljam što se trebam ponijeti: odjeću, nakit, cipele, jakne, elektroniku i kozmetiku. A vi, vi ste prisiljeni to raditi nekoliko puta na tjedan. I uopće se ne bunite. Stalno ste u autu i idete prema jednoj ili drugoj kući. To je iscrpljujuće za mene, a vjerujem i za vas. Ja sam kriva za to i žao mi je. 

Žao mi je što ćete sve to morati prolaziti i gledati mamu i tatu kako izlaze i ljube nekog tko nije vaš roditelj. Bilo bi divno da vidite kako izgleda stabilna i zdrava veza. Ali, razumijem da vam to trenutno nije najvažnije. Izmjenjivanje nježnosti među roditeljima mučno je za djecu i tinejdžere. Vidjeti roditelje s nekim drugim, od toga ti se koža može naježiti. 

Žao mi je, iako se vaš tata i ja trudimo ne stavljati vas u sredinu, vi ipak podnosite najveći teret. Da smo i dalje u braku, a vi izađete s tatom i zabavite se, to bi bilo super. Sada rečenica počinje riječima "oprosti, mama, ali više sam se zabavio s tatom i rođacima". Nisam se uvrijedila, moje je srce puno kad god se zabavite s tatom i rođacima. Ali srce mi se svaki put malo slomi kad vidim da osjećate krivnju zbog toga. 

Žao mi je što vam nedostajem kad je vrijeme za spavanje, kad ste usamljeni u novom domu, kad vam nedostaje tata kad idemo na godišnji odmor i kad morate razmišljati u čijoj kući večeras spavate. Žao mi je što morate svojim prijateljima govoriti da sada imate dva doma, tražiti riječi kako biste opisali naše nove bolje polovice i provoditi blagdane odvojeno. Žao mi je što i dalje prenosite naše poruke, iako smo se itekako trudili držati vas po strani. Vi ste ljudi, a ne roboti, i žao mi je što samo što je danas četvrtak i to je "moj dan"  - ne možete se družiti s tatom. Vi nemate taj luksuz da imate potpuni pristup vašim roditeljima. Kad ideš u krevet za 10. rođendan u suzama i govoriš mi kako trebaš čekati još godinu dana kako bi večerao s tatom, sestrom i sa mnom i kako je stvarno grozno što to dobivaš samo jedom na godinu, žao mi je i više nego što ćeš ikad znati. 

Najviše od svega mi je žao što nisam dijete razvedenih roditelja. Znam kako je kad te prijatelji ignoriraju, kad te ne izaberu za igru u školi, kad se osjećate nesigurno ili usamljeno. Znam kako je kad vas zadirkuju ili kad želite gledati film, ali jedino što čujete je "ne". Znam kako je to željeti čokoladu, a ne mrkvu, znam kako je kad vam sestra ili brat dosađuju ili kad ste imali dobar dan i samo želite požuriti doma i sve to ispričati i mami i tati. Znam kako je priželjkivati da ste stariji i da možete donositi više odluka. Mogu se poistovjetiti s vama i dati vam savjet. Ali ne znam kako je biti dijete razvedenih roditelja. Trudim se najbolje što mogu da vidim kako je hodati u vašim cipelama. Bit ću uz vas, ići ću uz vas. Ali ne znam vaš bol, bol koju sam vam ja nanijela i "žao mi je" je premalo da bi opisalo ono što doista osjećam

Nadam se da je to najgore što vam se dogodilo u životu i da će vam ostatak biti što bolji. Svatko od nas nailazi na prepreke i bol, ali upravo se tu skrivaju najveće lekcije. Nećete ih odmah uočiti. One će jednostavno postati dio vaše duše. Postat ćete osjećajni i fleksibilni, a vaš pogled na svijet bit će širi od onog kojeg sam ja imala. Od malih nogu roditelje vidite kao ljude, a ne samo kao tatu i mamu i to će vam pomoći u životu. 

Moja ljubav prema vama veća je od moje krivnje. Iako mi je žao zbog razvoda i svih groznih stvari koje ste doživjeli, znam koja je bila alternativa stoga sam sigurna je ovo najbolji put za sve nas.

Ali, svejedno mi je žao.  

Idi na 24sata

Komentari 44

  • zaritamia 21.01.2015.

    Plakala sam citajuci.... svako zna za sebe...nisu djeca sretna ako im roditelji nisu sretni...direktno ili indirektno osjete...sve...

  • miko2312 21.01.2015.

    jednostavno rjesenje, ne pravit djecu

  • 69diš 20.01.2015.

    nikad to dici uradila ne bi.... ona su mi sve

Komentiraj...
Vidi sve komentare