Prgice, škripavac, lečevički sir i lička basa samo su neki od trideset vrsta izvornih hrvatskih sireva koji se proizvode u seoskim kućanstvim od Slavonije i Srijema do Dubrovnika. I dok neki uživaju u snažnoj aromi “plavog” sira poput gorgonzole, drugi biraju nježni okus i meku strukturu izvorno talijanske mozzarelle ili svježega kravljeg sira. Uz zahtjevan način prozvodnje, sirevi imaju dugotrajnu kulturu jedenja, koja uključuje spajanje određene vrste sira s pojedinim namirnicama. Tako se feta, grčki svježi sir, spaja s povrćem poput paprike te maslinama u hladne salate, parmezan se veže uz mesna jela i ona od tjestenine, francuski ementaler uz orašaste plodove, a paški najviše prija uz pršut i čašu crnog vina. Desertne sireve poslužuju uz konjak jer, zbog začinskih trava i voća dodanih pri proizvodnji sira, ističu njegov opor okus.
>>>Proizvodnja sira počinje postupnim zagrijavanjem mlijeka, pri čemu mliječni šećer prelazi u mliječnu kiselinu te se bjelančevine iz mlijeka odvajaju od surutke. Za ubrzanje i poboljšanje procesa sirenja mlijeku se dodaje sirište, a nakon završetka sirenja mladi sir se cijedi od surutke te soli. Zatim se sir oblikuje i stavlja u kalupe, u kojima dozrijeva ovisno o vrsti. Zrenje može trajati nekoliko dana, za meke, ali i do godine i pol, koliko traje za tvrde.
>>>Francuski brie i camembert ubrajaju se u meke sireve jer dozrijevaju ispod “kore”. Osim što su obloženi plijesni, pri proizvodnji ga dodaju i u mlijeko
>>>Cheddar, kravlji sir blagog i osvježavajućeg okusa, koji je proslavio Veliku Britaniju, odlično prija uz jaka crna vina s malo tanina
>>>Originalna gorgonzola ima oznaku D.O.C. i proizvode je isključivo u Lombardiji, za razliku od drugih koje su nastale sličnim postupkom