Redatelji horor filmova stalno pokušavaju pomaknuti granice straha i pružiti svojim gledateljima nova 'uzbuđenja' koja će im pružiti noćne more. Gledatelji pak ne mogu dočekati novi osjećaj straha koji ima film pruža.
Ali zašto toliko volimo biti prestrašeni? Katerina Bantinaki, autorica i profesorica na Sveučilištu na Kreti objašnjava da je to sve zbog želje za osjećanjem intenzivnih osjećaja koji su na granicama hedonizma i kontrole.
- U početku se osjećaji straha, horora ili gađenja čini neželjenima i neugodnima, ali iako ljudi izbjegavaju te osjećaje u pravom životu, ispada da većina osjeća zadovoljstvo kad razmišljaju o boli. Kod gledanja filmova ili čitanja literature koja ima elemente straha ili horora, presudni faktor kod ljudi koji u tome uživaju je činjenica da imaju kontrolu stati kad god požele - objašnjava.
- Paradoks uživanja u hororima je odavno potaknuo iskru u akademskim krugovima, od kojih je najčešća diskusija između zagovornika koji smatraju da su horori privlačni jer potiču star i gađenje i onih koji smatraju da je takva umjetnost privlačna unatoč e što potiče strah - napominje.
- Ljudi koji idu u kino gledati horor filmove to rade jer žele biti uplašeni. Horori gledateljima moraju na kraju pružiti pravdu, a glavni negativac u filmu mora dobiti zasluženu kaznu. Vizuali u takvim filmovima su još za mnoge uznemirujući. Ljudi imaju sposobnost obratiti toliko pažnje na nešto koliko to oni žele, kako bi ograničili utjecaj informacije koju primaju te spriječili negativne emocije - objasnio je dr. Jeffrey Goldstein, profesor sociologije i organizacijske psihologije na Sveučilištu u Utrechtu, piše Psychology Today.
- Na primjer, znanje da se u bilo kojem trenutku možeš ustati i otići iz kina pruža čovjeku kontrolu nad količinom straha koju može podnijeti. Samom idejom da on ima moć nad svim što ga plaši, govoreći o filmovima ili knjigama, čovjek osjeća veliku uzbuđenost činjenicom da će ga nešto šokirati, uplašiti ili da će ga potaknuti na gađenje. Bitan je intenzitet osjećaja koje će čovjek doživjeti, a poanta je da budu jaki - objašnjava Bantinaki.
4 motivacije za gledanje horora
- Zbog gadljivih scena - to su uglavnom gledatelji koji nemaju razvijenu empatiju, u potrazi su za uzbuđenjima, a muškarci iz ove grupe se često poistovjećuju s glavnim negativcem
- Zbog uzbuđenja - to su gledatelji s jako razvijenom empatijom koji traže nova uzbuđenja, a uglavnom se identificiraju sa žrtvama i uživaju u napetosti koju horor pruža
- Objektivno gledanje - gledatelj ima razvijenu empatiju za žrtve, a teži pozitivnom učinku na raspoloženje zahvaljujući nadvladanom strahu
- Rješavanje problema - gledatelj suosjeća sa žrtvama, ali je okarakteriziran negativno jer se tijekom gledanja osjeća kao da nemaju kontrolu nad tim što se događa na filmu
- Noć vještica (Halloween)
- Noćna mora prije Božića (The Nightmare Before Christmas)
- Strava u ulici brijestova (A Nightmare On Elm Street)
- Egzorcist (The Exorcist)
- Sjene tame (Dark Shadows)
- Čišćenje (The Purge)
- Slagalica strave (Saw)
- Bubimir (Beetlejuice)
- Petak 13. (Friday the 13th)
- Teksaški masakr motornom pilom (Texas Chainsaw Massacre)
Neke od najstrašnijih scena iz horora: