Iako su mu 63, još ima energije za cjelonoćno skakanje po pozornici. S Teškom industrijom već je 40 godina na sceni, ali ne misli odustati. 

- Ni Micka Jaggera ne pitaju zašto je još na pozornici, a prešao je 70. Nisam se smirio, gotovo svaki vikend sviram s bendom po regiji i inozemstvu. Putujemo kombijem i zabavljam se možda najbolje u životu. Nedavno smo izdali singl ‘Be the cange’ koji smo plasirali na američko tržište, pod nazivom benda InDStreeT. Čak nas je jedna radiopostaja iz Denvera zvala da održimo koncert uživo, ali su onda shvatili da to neće biti tako jednostavno jer smo iz  Hrvatske - pripovijeda basist Ivica Propadalo. 

No glazba nije jedino njegovo “zanimanje”. Ivica Propadalo svestran je umjetnik, pa osim što svira, slika, dizajnira bavi se i scenografijom. Među ostalim, dizajnirao je statue za Porin, Doru, Ponos Hrvatske, osmislio mnoge interijere i vizualne identitete poznatih brendova.

- Miš koji ima jednu rupu kratkog je vijeka. Sva ta ‘zanimanja’ su mi kao igračka, pa se jedan mjesec igram s medom i zekom, a drugi s kamionima - govori Ivica i dodaje da mu je glazba sada, nakon mnogo godina, u prvom planu, dok je scenografija pala u drugi jer je sve manje evenata. Nedavno je otvorio izložbu s temom “Slike s vjenčanja”. 

- Na slikama ćete naći i muške i ženske parove, a kako imam mnogo gay prijatelja, želio sam time pokazati toleranciju prema drukčijem načinu razmišljanja. Život je prekratak i prelijep da bismo se upuštali u takve zabrane - kaže Ivica koji vjeruje u brak, iako ima jedan iza sebe.

- Iz braka imam samo jako lijepe uspomene. Svatko bi trebao probati. Rastao sam se jednostavno jer sam došao u fazu kada sam poželio živjeti sam sa sobom, u svom atelijeru, sa svojim slikama i glazbom jer se tako mogu više koncentrirati na stvaranje, a djeca su bila već svoji ljudi - kaže Ivica. Njegovo razmišljanje o životu još je mladenačko, a tako i stvara. U jednoj noći napravi i deset slika.

- Radoholičar sam. Ne mogu otići na odmor jer tada nemam što raditi. Moja mala oaza je kućica u Betini u koju često pobjegnem, ali i tamo radim. U njoj sam otvorio najmanju galeriju na svijetu, od samo devet kvadrata u kojoj izlaže devet autora. Svatko ima svoj stakleni kvadrat u podu - govori Ivica. Za sebe kaže da je energičan, temperamentan i zaljubljive naravi, ne samo u lijepe žene nego i u stvari poput gitare i četkice za zube...

- Žene su mi uvijek bile inspiracija i mislim da nema umjetnika koji se nije htio dokazati, potvrditi i privući ženinu pozornost. Napokon, one su me koštale i braka - priznaje Ivica. Rastao se prije 11 godina, ali je s bivšom suprugom u odličnim odnosima. Ona je neurologinja pa je često traži vezu za prijatelje, a ona mu uvijek izađe u susret. Kći Lana je uspješna odvjetnica koja ima svoj odvjetnički ured, a uz to vodi i pravne poslove Teške industrije, dok sin Marko vodi PR-agenciju, a Ivica s njime surađuje kada uređuje scenografije... Pri dizajniranju, kaže, spaja staro i novo, a strast mu je prikupljanje starina. Nedjeljom na Britancu zna provesti i po četiri sata. To je njegov ritual kojim puni baterije...

- Ustajem u sedam svako jutro makar došao u četiri s koncerta. U osam sam u kvartovskom kafiću Eliscaffe i nalazim se sa svojim društvom umjetnika, te raspravljamo o svim temama. Ako moram na put, teško mi padne što preskačem sastanak - govori Ivica koji priznaje da obožava društvo, večere, crno vino, kavane i restorane.

- Ako se u osam navečer zateknem doma, obavezno mi crv proradi i moram izaći nekamo. Večera uz lijepu ženu i cabernet sauvignon meni je savršeni izlazak. Odrastao je u Livnu i kao dijete svirao harmoniku, a to je, kaže, bilo i prirodno jer je i tata svirao. Osim toga bavio se sportom, ali je i glumio. Odlično je pisao, ali nikad nije “zaradio” odličan jer su mu rekli da ima prebujnu maštu. Čak je i iz likovnog imao - vrlo dobar.

- Srednju elektrotehničku školu upisao sam u Splitu. Zaljubio sam se u Rolling Stonese i Animalse pa sam počeo svirati gitaru koju sam dobio s 15 godina. Osnovao sam godinu poslije i prvi band Ars Nova - prisjeća se Ivica i nastavlja:

- Kad se sjetim Splita, sjetim se i Dikana Radeljaka koji mi je bio profesor, a svirao je i u bandu Batali. U prvim redovima stajale su same žene, a ja bih se progurao i uživao gledajući ga kako svira bas-gitaru, pa kad me vidio uvijek bi me pozdravio. Tad su me i djevojke drukčije gledale - prisjeća se Ivica. 

Rano je ostao bez oca, a prije tri godine su mu umrli majka i jedini brat. No kaže kako ga je to ojačalo, a iz svega ga je izvukao vedar duh i želja za životom. Fakultetsko obrazovanje nastavio je u Sarajevu, usporedno svirajući u COD-u, pratećem bendu mnogih velikih zvijezda, pa je s 20 godina već bio ozbiljan glazbenik. Tada je, kao i svi mladi, mislio da mu se sve dobre stvari događaju u životu jer je zaslužio... No ubrzo mu je sve dosadilo pa se zaposlio u Končaru i u Ini u kojoj je radio punih 12 godina zapostavivši glazbenu karijeru. Usporedno je počeo slikati: 

- Bog, valjda, voli lude. Imao sam dovoljno hrabrosti. Najljepše što ti se može dogoditi u životu jest da ti hobi postane zanimanje. No sreću treba izazivati, ništa ne dolazi ako sjediš kod kuće. Posvetiš li se svom talentu i dovoljno si uporan, možeš uspjeti - zaključuje Ivica. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!