To je to što me zanima!

2. dio istraživanja Kine: Šangaj izgleda kao da je uvijek Božić

Šangaj je nešto sasvim drugačije od Pekinga, on je grad svjetla, stakla i visokih zgrada, ali ono što svakako iznenađuje su javni WC-i, sve od reda čučavci
Vidi originalni članak

Nastavljamo naš put Dalekim istokom. Nakon što smo posjetili Peking i vidjeli famozni Kineski zid u prvom djelu, danas nastavljamo put, posjetit ćemo Šangaj i vidjeti zašto se toliko razlikuje od Pekinga. Vozit ćemo se najbržim vlakom, posjetiti najviši opservatorij, naletjeti na kojeg Hrvata i vidjeti zašto su kineski WC-i tako zanimljivi!

6. dan (28.7. – četvrtak) – Grad svjetla, stakla i visokih zgrada

Danas napuštamo Peking i krećemo u Šangaj. Čim smo stigli na aerodrom, za dobro jutro dočekale su nas loše vijesti, od svih letova samo jedan je otkazan i to baš naš i što je najgore oni nas prebacili na let koji ide dva sata ranije, dobro da smo krenuli prije jer smo stigli taman kad je ukrcavanje počelo. Letimo s China Eastern, još doma su nas upozoravali na unutrašnje letove da znaju biti ovakvi i onakvi, međutim baš suprotno, avion je ogroman, moderan, osjećam se sigurnije za razliku od ruskog Aeroflota, let od dva sata je bio i više nego ugodan.

Welcome to Shanghai!

Šangaj je nešto sasvim drugačije od Pekinga. Grad je to u kojem imaš doživljaj da je uvijek Božić, grad svjetla, stakla i visokih zgrada. Šangaj je najveći kineski grad, prema Wikipediji ima 23 milijuna stanovnika, te je najveća transportna luka u svijetu. Grad je poslovno središte, središte kulture, financija, mode, tehnologije i transporta. Ovdje se ljudi s okruglim očima (Europljani, Amerikanci) ne gledaju kao pande u ZOO-u, barem ne u tolikoj mjeri kao u Pekingu, ovdje možete naletjeti na ljude iz raznih zemalja, koji su u Šangaj došli uglavnom poslovno.

Sletjeli smo na Shanghai Hongqiao Airport, odakle smo se podzemnom željeznicom prebacili do grada. Koliko je grad zapravo veliki, dokazuje činjenica da smo se uz pomoć karte, GPS-a, raznih aplikacija na mobitelu namučili da nađemo hotel s 33 kata, jer zgrada s 33 kata je zapravo mala zgrada, koja se izgubi u šumi nebodera, i kad kažem nebodera, mislim da doslovno deru nebo jer većina ima preko 50 katova.

Šangaj je nešto sasvim drugačije od Pekinga. Grad je to u kojem imaš doživljaj da je uvijek Božić, grad svjetla, stakla i visokih zgrada

Dan smo započeli na Bundu. Bund je najpoznatiji dio grada, šetnica na zapadnoj strani rijeke Huangpu, preko koje je pogled na Pudong, poslovnu četvrt gdje se nalaze najviše zgrade, navečer prekrasno osvijetljene, koje su simbol grada. Na Bundu se navečer okupljaju svi, od turista koje ne možeš ne uočiti, jer doslovno iskaču svojim izgledom, do lokalaca koji odmaraju s pogledom na rijeku i Pudong, brzo se stvori gužva u pravom smislu riječi. Bund je totalna suprotnost Pudongu, dok se na istočnoj strani rijeke nalaze visoke i moderne zgrade, na zapadnoj strani, odnosno Bundu nalaze se zgrade koje su ograničene visinom, zgrade koje čine povijest grada, izgrađene u različitim stilovima (gotika, renesansa, barok, art deco…). Nekada su te zgrade bile uglavnom banke i trgovačke kuće iz raznih zemalja kao npr. Velika Britanije, Francuske, SAD-a, Italije, Rusije itd., danas se u tim zgradama uglavnom nalaze najveće kineske banke.

Od Bunda prema unutrašnjosti grada započinje najpoznatija ulica Šangaja, Nanjing, ulica prepuna dućana i raznoraznih poznatih svjetskih brendova, poznata po velikim neonskim reklamama.

U ovolikom gradu, puno vremena gubi se na putovanje s jednog kraja grada na drugi, odlučili smo ovaj dan privesti kraju i odmoriti se.

7. dan (29.7. – petak) – Najviše zgrade svijeta

Današnji dan započinjemo muzejom i to znanstveno tehnološkim (60 RMB, razne predstave se dodatno  doplaćuju). Muzej je dovoljno vidjeti izvana, jer je građevina jednostavno wow. Muzej sam po sebi i nije nešto, kada uspoređujete sa hrvatskim muzejima onda jest, ali kada ste vidjeli isto takav recimo u Londonu, onda ti to dođe sve na isto. U muzeju ima svašta, od svemirskih letjelica i robota preko životinja raspoređenih po kontinentima, do prave prašume kojom možete prošetati dok grmi, a zmija vam visi iznad glave. Nama je najzanimljiviji bio dio s robotima, pa možete pjevati dok vam robot svira na klaviru, ili ako želite svoj portret robot će vam ga nacrtati za nekoliko sekundi, a možete se i natjecati s jednim od njih u gađanju lukom i strijelom. Muzej je ogroman, treba vam nekoliko sati da sve prođete, probate i proučite. Nalazi se u prekrasnom, futurističkom Century parku.

Preko puta muzeja nalazi se prekrasna građevina, Shanghai Oriental Art Center, vodeći kulturni objekt u Šangaju i Kini. Objekt se sastoji od pet međusobno povezanih polukružnih dvorana koje zajedno daju oblik leptira. Nakon muzeja odlučili smo vidjeti kako izgleda Šangaj s druge strane Huangapu rijeke, dakle idemo u Pudong. Kako bi došli s jedne strane rijeke na drugu, odnosno iz Bunda do Pudonga ili obrnuto možete odabrati različit prijevoz: 

  • metro kao najbrži i najjeftiniji, 
  • trajekti koje su jeftini, ali je prilična gužva ili
  • Bund Sightseeing Tunnel, tunel s raznim svjetlosnim i zvučnim efektima, najzanimljiviji ali i najskuplji način.

Pudong, cijeli kvart je wow. Zgrada do zgrade, ali da bi vidjeli vrh zgrade morate nagnut glavu iza toliko da vas vrat zaboli i teško da će vam stati u fotić.

Pudong je nekada bio prepun farmi i tu i tamo kojeg skladišta, 1990. godine počeo je nagli razvoj poslovnog centra, neboderi su rasli kao gljive poslije kiše, i dalje rastu.

Neki od najpoznatijih nebodera u Pudongu su:

  • Oriental Pearl Tower – TV toranj visok 468 m, do 2007. godine najviša građevina u Kini. Toranj se sastoji od 11 kugli u kojima se nalazi opservatorij, restoran, hotel Space s dvadeset soba te izložbeni prostori.
  • Jin Mao Tower – 421 m, u kojoj se nalaze poslovni uredi, restorani i Shanghai Grand Hyatt hotel. Opservatorij se nalazi na 88. katu, iako zgrada ima čak 93 kata, međutim oni nakon 88. zatvoreni su za javnost, u njima se nalaze tehničke prostorije.
  • Shanghai World Financial Centre (SWFC) – trenutačno najviša zgrada u Kini sa 494 m, u zgradi se nalaze poslovni prostori, restorani, Park Hyatt Shanghai hotel. Opservatorij sa staklenim podom nalazi se na 100. katu.
  • Shanghai Tower – čija izgradnja se planira završiti 2014. godine, tada će sa svojih 632 m biti najveća građevina u Kini, te druga najveća građevina u svijetu (prvi je s 828 m Burj Khalifa, Dubai).

Kada čitamo o ovim brojkama koje sežu sve više i više, imamo dojam da tu možda postoji natjecanje, tko će izgraditi višu građevinu, i tako u nedogled. Nemojmo zaboraviti spomenuti da je svaka od tih građevina navečer osvijetljena pa djeluju još moćnije. Duž ovih famoznih zgrada nalazi se šetnica uz rijeku Huangpu s prekrasnim pogledom na Bund. Mi smo dan završili u Apple Storeu, i kako priliči Šangaju i Pudongu, i Apple Store je famozan, nalazi se ispod zemlje, a ulazite kroz ogroman stakleni ulaz, pa se spuštate staklenim stepenicama.

8. dan (30.7. – subota) – Od budizma do vaterpolo tekme

Na sam spomen Kine i religije, svima se prvo javlja pojam budizam i vjerovanje u Budu, međutim, više od polovice Kineza su zapravo ateisti, odnosno nevjernici, mali postotak njih su taoisti, tek onda budisti, pa slijede kršćani i muslimani. Usprkos malom postotku vjernika, u Kini se nalazi prilično veliki broj vjerskih građevina, hramova, mi smo odlučili posjetiti jedan takav hram, Longhua Temple & Pagoda (ulaznica 10 RMB).

Longhua Temple najveći je kompleks budističkih hramova u Šangaju. Kompleks sadrži hramove za molitvu i štovanje Bude te budistički samostan s popratnim prostorijama. Činilo mi se kao da smo bili jedini turisti, jer uglavnom dolaze Kinezi moliti se. I dok smo mi obilazili hram po hram i divili se ogromnim statuama Bude oni su isto tako obilazili hram po hram i klanjali se svakoj statui Bude. Molitva se sastoji i od paljenja mirisnih štapića, te bacanja novčića za sreću. Ispred svakog Bude nalaze se svježi darovi lubenice, breskve, banane, naranče. Cijeli kompleks, iako se nalazi u središtu bučnog i modernog grada, djeluje vrlo mirno i tiho.

Za vrijeme našeg boravka u Kini se održavalo 14. Svjetsko prvenstvo u vodenim sportovima, pa smo odlučili probati doći na vaterpolu utakmicu Hrvatska – Mađarska, ali imali smo dva problema:

Gdje se prvenstvo održava? – U ovolikom gradu prilično je teško naći pravu dvoranu s bazenima. Pokušali smo pitati lokalce, ali bezuspješno, nitko nije znao kakvo se to svjetsko prvenstvo kod njih događa, niti gdje bi mogla biti dvorana s bazenima. Ali Google zna sve, mjesto se zove Oriental Sport Center, ali gdje je to? U tom trenutku ugledali smo mladog dečka s akreditacijom prvenstva oko vrata, odlučili smo ga pitati, počnemo mi pričati na engleskom, kad ono, na akreditaciji piše da je iz Hrvatske, dečko je bio dio tima naše plivačke reprezentacije, ali nije znao gdje se nalazi dvorana, kaže: ”Nas u jutro pokupe i odvedu tamo, kuda nas voze, ne znamo!” Ali Google opet zna sve, našli smo dvoranu i sretno stigli tamo.

Kako nabaviti ulaznicu za tekmu? – Prvo smo pokušali na blagajni, međutim, naši vaterpolisti su se borili za treće mjesto i utakmica je bila rasprodana. Lutali smo okolo ne bi li našli nekog tko prodaje karte, al neuspješno. I već je utakmica počela i mi odustali, krenuli prema metrou kad nam priđe lik, počne on na engleskom kako je kupio krive ulaznice i da se ih mora riješiti, da li želimo, dat će nam ih u pola cijene. Gledam ja karte, kad ono Hrvatska – Mađarska, pričamo nas dvoje da li da kupimo ili ne, kad lik nama: 'A zašto pričamo na engleskom, kad se razumijemo'. Lik je bio iz Srbije i kupio je ulaznice za utakmicu za treće mjesto, al' Srbija onda završila u finalu, pa se htio riješiti ovih ulaznica. I tako samo završili na tekmi.

Utakmica je bila super, bilo je i hrvatskih i mađarski navijača, lijepo je bilo vidjeti kockice tako daleko od Hrvatske, a i pobjeda 12:11 je super sjela. Zanimljivi su bili Kinezi, oni su navijali i za jedne i za druge i to baš srčano. Inače slabo prate tekmu, zanimljiviji su im bili navijači.

Moram napisati i koju riječ za Oriental Sport Center. Kad smo tražili dvoranu s bazenima nismo očekivali da ćemo vidjeti takav sportski kompleks. Opet sve moderno i velebno uređeno, nekoliko prekrasnih dvorana, okružene prekrasnim vodenim parkom, ispred cijelog centra zastave svih sudionika prvenstva, sve zajedno prekrasno.

Nakon tekme, odlučili smo naše kockaste dresove prošetati glavnim trgom, People’s Square. Kako je sve ogromno i osvijetljeno u Šangaju, zašto bi onda glavni trg bio drugačiji. Trg je okružen parkom, a u samome centru nalazi se prekrasna fontana, osvijetljena raznolikim bojama, naravno. Odlučili smo ovdje malo odmoriti uz kinesko pivo i radler, koji su moram priznati skroz ok, te promatranje kineskih klinaca u igri oko fontane. Počeli smo pratiti jednog Kineza sa zviždaljkom, da bi na kraju zaključili da je on čuvar fontane koji bi zviždao svaki put kad bi se neko dijete previše približilo fontani ili još gore, pokušalo ući u središte fontane. Mir i red svugdje!

Odmah do trga nalazi se moderna, ogromna zgrada  kazališta (Shanghai Grand Theatre). Trg se spaja s Nanjing ulicom kojom se možete prošetati skroz do rijeke Huangpu. Ulica je prepuna uličnih svirača i zabavljača, oni jednostavno počnu nešto svirati, pjevati ili plesati i u par sekundi oko njih se stvori hrpa ljudi, koji ne samo da gledaju već se uključe u pjesmu ili ples. Ovakve slike, zabavljanja Kineza, možete vidjeti u večernjim satima ne samo u ovoj ulici, već na svakom malo većem prostoru u gradu, ljudi se stvarno druže i zabavljaju.

9. dan (31.7. – nedjelja) – Bilo kuda, čučavac svuda

Kad smo se pripremali za ovaj put u Kinu, doma smo između ostalog čitali i o svjetskoj izložbi Expo u Šangaju koja je održana 2010. godine. Expo u Šangaju održao se na temu: ”Bolji grad – bolji život”, te je bio najveći i najskuplji sajam na svijetu a posjetilo ga je 73 milijuna ljudi. Nas su privukli prekrasni  paviljoni čije slike smo gledali doma na internetu. I tako smo odlučili vidjeti te paviljone, među kojima se nalazio i hrvatski paviljon, ali, sve ima svoj ali. Kad smo došli tamo imali smo što vidjeti, zapravo bolje reći, nismo imali što vidjeti. Ostao je samo veliki prostor s hrpom zgrada, potpuno zapuštenima, a oni najbitniji, najljepši paviljoni, njih nije bilo. Ostali smo prilično razočarani. Od zgrada koje su ostale očuvane i u nekoj funkciji su kineski paviljon, koji je bio najskuplji paviljon, i Mercedes Benz Arena koja je bila glavno sjedište Expo izložbe. U kineskom paviljonu danas se nalazi muzej kineske kulture i povijesti, a u Mercedes Benz Areni danas se nalaze mnogi restorani, kino, te se održavaju koncerti. S vrha Mercedes Benz Arene pruža se prekrasan pogled na rijeku Huangpu te most Lupu, drugi najduži lučni most na svijetu.

I onda dođeš u Yuyuan i moraš na WC i znaš da negdje ima neki čučavac. I naravno, javni WC i čučavci, ali, nema vrata. Čučavac do čučavca, između maleni zidić, da baš ne gledaš susjedu u guzicu i nema vrata i moraš proći pokraj svih tih čučavaca i tražiti slobodno mjesto i vidjeti sve njih kako prazne svoj mjehur ili crijeva

Naš put nastavlja se prema djelu grada po imenu Yuyuan, poznatom po vrtu, hramu i marketu, svi nose ime Yuyuan. Meni se ovaj dio grada najviše svidio. Yuyuan je kvart koji se sakrio između hrpe nebodera i pokušava ostati kakav je bio. Ulice su prepune ljudi, dućana, prekrasnih kineskih kućica čija arhitektura te mora oduševiti. Ali ne smiju vas iznenaditi WC-i!

Ovim našim putovanjem po Kini naučili smo se da bez problema možete naći javni WC, jer se nalaze skoro u svakoj ulici i uvijek su čisti. Jedina stvar, što smo mi malo manje naviknuti, a što je opet zdravije pogotovo za žene, su čučavci. Kinezi valjda vole čučavce. I onda dođeš u Yuyuan i moraš na WC i znaš da negdje ima neki čučavac. I naravno, javni WC i čučavci, ali, nema vrata. Čučavac do čučavca, između maleni zidić, da baš ne gledaš susjedu u guzicu i nema vrata i moraš proći pokraj svih tih čučavaca i tražiti slobodno mjesto i vidjeti sve njih kako prazne svoj mjehur ili crijeva. I naravno, to nije sve. Sve radi na principu kanala, dakle to je jedan lagano strmi kanal odijeljen zidićima kroz koji kroz određeno vrijeme prolazi voda koja ga pročišćava i onda ako uđeš na zadnji čučavac lijepo ćeš vidjeti što su oni u prvom ili drugom čučavcu večerali, jer voda kreće od prvog, pa skuplja sve po redu do zadnjeg gdje se nalazi velika rupa gdje sve odlazi. Lijepa slika, zar ne :).

U Yuyuanu možete naći prilično jeftine suvenire, uz naravno nezaobilazno cjenkanje. Ali morate pripaziti, jer prodaju svašta, tako smo mi kupili USB memory stick od 500 GB za 80 kuna. Prvo, da li ste ikad čuli za USB od 500 GB, ne, naravno da niste, jer to ne postoji, drugo, i da postoji da li bi došao samo 80 kn, vjerojatno ne bi, možda u nekoj daljnjoj budućnosti, i pitate se sigurno, pa zašto smo ga onda kupili. Nakon što su nam snizili cijenu s nekih 500 kn na 80, i trčali za nama pola ulice, i nakon što smo vidjeli njihov mini dućančić u kojem se jedva okrenete oko sebe i njihovo preslatko dijete, i nakon što nam je na svom laptopu pokazao da stvaaaarno ima 500 GB, nismo ih mogli odbiti iako smo bili svjesni istog trenutka kako nas je dobro prevario. USB stick radi, ne znamo koliko stvarno stane gore podataka jer radi jako spooooro, al' radi!

Cijeli kvart najviše je poznat po Yuyuan vrtovima, jezerca sa šarenim ribicama, lopočima, kuće i mostovi, a da doživljaj bude pravi ispod mostova izlazi para, pa izgleda kao da se jezero pari, prekrasno. Cijeli vrt podijeljen je u 6 dijelova koje odjeljuje tzv. zid zmaja, neki dijelovi su besplatni, dok se drugi plaćaju. Vrt je izgrađen 1559. godine, bio je privatni vrt kojeg je 20 godina gradio Pan Yunduan kako bi zadovoljio oca. Prošao je nekoliko ratova i obnavljanja, a od 1961. otvoren je za javnost.

Nastavak dana proveli smo šetnjom po Bundu, da vidimo kako izgleda sve to po danu. Pričali su nam prije puta kako u Kini nećemo vidjeti sunca a biti će nam vruće, pitali smo se kako je to moguće. Temperature su stvarno visoke i onda si sretan što te još i sunce ne prži, ali onda i sve izgleda nekako tmurno i sivo, e pa takav je Šangaj. Suncu je prilično teško da se probije kroz oblak smoga i rijetki su dani i dijelovi grada gdje ćete moći vidjeti koju zraku sunca. Zbog nedostatka sunca i velike količine smoga, teško je vidjeti zgradu koja je par metara ispred tebe, a da ne pričam o onima koje se nalaze s druge strane rijeke. Stoga, iako je navečer prekrasan pogled s Bunda na drugu stranu rijeke i one prekrasne nebodere, sve je to zato što su osvijetljeni, po danu i nisu tako prekrasni, jedva da se vide, kao da su u magli.

Prešli smo rijeku i nastavili šetnju kad je počela opasna grmljavina. Kao iz vedra neba, počelo je grmjeti, mislili smo da je počeo neki rat. Kad se nađete u šumi ovakvih nebodera, grmljavina ima malo drugačiji zvuk nego što smo naviknuti, stvarno zvuči strašno. Pljusak, a mi bez ikakve obrane od kiše. Pljusak je bio, pravi pljusak, morali smo se nekamo sakriti, kako smo se nalazili u blizini akvarija odlučili smo ući. I tako smo neplanirano posjetili Shanghai Ocean Aquarium. Akvarij ima najduži podvodni tunel u svijetu, pa cijelo vrijeme šetaš kroz vodu, zapravo niti ne moraš hodati jer pokretna traka te vozi dok ti proučavaš ribice i ostala morska stvorenja. Uz standardne, nama poznate vodene životinje, naišli smo i na neke čudnovate i neobične. Sveukupni dojam nije ništa bolji, nakon što ste vidjeli akvarije u Londonu, Lisabonu ili Barceloni, sve na istu shemu, sa skupljom ulaznicom (135 RMB).

10. dan (1.8. – ponedjeljak) – Vozimo se 143 na sat i penjemo se na 474 metara

Današnji dan počinjemo sa stvarno brzom vožnjom. Odlučili smo se provozati s jednim od najbržih vlakova u svijetu. Maglev vlak radi na principu magnetske levitacije, laički rečeno, vozi na principu magneta dok se nalazi nekoliko centimetara u zraku, ako idemo dalje u laičku raščlambu, vlak lebdi. To je najnovija vrsta tehnologije koja se još uvijek istražuje, dakle, vlak uopće ne dodiruje podlogu već lagano lebdi iznad vodilica pomoću magnetno odbojne sile. Kako vlak ne dodiruje podlogu, smanjuje se trenje a time i troškovi održavanja voznog puta.

Maglev vlak spaja grad sa Zračnom lukom Pudong, što je otprilike 40 km a potrebno mu je 8 minuta. Ako želite isprobati najbržu vožnju spomenutog vlaka, preporučujemo da dođete na Longyang Road metro stranicu, odakle kreće (ili aerodrom) između 9:45 i 10:45 jer tad postiže najveću brzinu od nevjerojatnih 430 km/h. Na stanici vlaka popis je polazaka i maksimalnih brzina koje će postići u određenoj vožnji, cijena je 50 RMB u jednom smjeru. A kakva je vožnja, pa zapravo ne stigneš razmisliti, jer dok se diviš udobnosti sjedala i gledaš brojke brzinomjera na ekranu kako se povećavaju uopće ne shvatiš da si već stigao na cilj.

Današnji dan počinjemo sa stvarno brzom vožnjom. Odlučili smo se provozati s jednim od najbržih vlakova u svijetu. Maglev vlak radi na principu magnetske levitacije, laički rečeno, vozi na principu magneta dok se nalazi nekoliko centimetara u zraku, ako idemo dalje u laičku raščlambu, vlak lebdi

Popodne smo odlučili provesti u zoološkom vrtu, prvenstveno kako bi vidjeli pande. Kao što je sve ogromno u Kini, takav je i ZOO, definitivno vam treba cijeli dan, jer je vrt stvarno ogroman. Životinja ima svakakvih, nabrojala bi samo neke koje su mene zadivile: vitki i ponosni ružičasti plamenci, ribe koje umjesto očiju imaju mjehure, lemuri koji su me podsjetili na crtić Madagaskar i ”volim se gibati, gibat” i naravno pande. 

Pande su jedne od najugroženijih životinja rodom iz Kine. Za ubijanje pande u Kini se dobiva 20 godina zatvora, dok se prije 1997. godine čak kažnjavalo smrću. Za razliku od braće medvjeda, pande ne spavaju zimski san već se zimi sele u toplije krajeve. U Kini postoji nekoliko rezervata gdje se brinu za opstanak pande kao vrste.

Zanimljivost ovog ZOO-a, nama poprilično neobična, je što tamo možete pronaći i pse različitih pasmina. Nama dragi kućni ljubimci, psi nalaze se u ZOO, jel' to znači da ćemo u nekoj budućnosti za kućne ljubimce imati žirafu ili možda slona? Ulaznica u ZOO je 40 RMB.

Zanimljivost ovog ZOO-a, nama poprilično neobična, je što tamo možete pronaći i pse različitih pasmina. Nama dragi kućni ljubimci, psi nalaze se u ZOO, jel to znači da ćemo u nekoj budućnosti za kućne ljubimce imati žirafu ili možda slona? 

SWFC odnosno Shanghai World Financial Center, ima najviši opservatorij na svijetu, na koji smo se mi odlučili popeti. Putovanje počinje kroz Sky Gate gdje su nam pokazali filmić o razvoju Šangaja i samog SWFC-a, zatim smo se popeli na 100. kat zgrade, 474 metara. Na 100. katu nalazi se najviši opservatorij, naime iako nije najviša zgrada na svijetu, ni jedna nema opservatorij na ovakvoj visini. Pogled je prekrasan, možete vidjeti grad s obje strane rijeke ali možete vidjeti i grad ispod svojih nogu, doslovno, na ovom katu nalazi se stakleni pod, pa imate osjećaj da hodate po zraku, naravno, za one koji se ne boje visina. Kako smo već spomenuli u zgradi se nalaze poslovni prostori, restorani i hotel, međutim uz plaćanje ulaznice možete se popeti i razgledati Šangaj s visine od 474 metara. Kod ulaznica imate dvije opcije za 130 RMB možete se popeti na 423 metara odnosno 94. kat, a za 20 RMB više možete i na sam vrh.

Kako smo pričali o WC-ima, točnije čučavcima, ajmo nastaviti priču. Za sve one koji vole provoditi vrijeme na WC školjci, ovo je priča za vas. U ovoj zgradi naišli smo na WC-e koji su potpuna suprotnost čučavcima. Zamislite WC školjku koja s desne strane ima nekoliko tipaka, jedna od njih uključit će vam grijanje školjke, drugom možete odrediti temperaturu tog grijanja, trećom možete odrediti pod kojim stupnjem i pritiskom želite da voda opere školjku i još mnogo mnogo toga. Takve WC školjke možete naći u ovoj zgradi.

S WC školjkama ćemo završiti i priču nastaviti kroz par dana u zadnjem dijelu putovanja kroz Kinu.

1. dio putovanja po Kini: Sam dolazak nije baš lagan

3. dio putovanja po Kini: Suzhou ili Venecija istoka

Članak je preuzet s portala Putoholičari.com.

Idi na 24sata

Komentari 9

  • nina04 30.09.2013.

    Divno je vidjeti ali živjeti u tim mravinjacima i zamijeniti našu opuštenost tom užurbanošću???

  • Babaluji x 29.09.2013.

    prelijepe su mi neke slike , al nemam ni malo želju da se nađem tamo ....

  • samo di 29.09.2013.

    nadam se samo da ćevape niste jeli :p

Komentiraj...
Vidi sve komentare