Pitanje odnosa između bogatstva i sreće često se postavlja iz teorijske perspektive, no rijetko dobiva konkretan, intiman odgovor. U razgovoru s Tracey Cox za Daily Mail, jedna je žena odlučila otvoreno opisati stvarnost života u krugu ultra-bogatih – bez uljepšavanja, ali i bez poricanja privilegija koje takav život nosi.
Elise (ime je promijenjeno), 38-godišnjakinja koja živi u Los Angelesu, udana je za muškarca čija se imovina procjenjuje na oko 500 milijuna funti. Pripada svijetu u kojem se rijetko miješa s ljudima izvan vlastitog kruga i u kojem se materijalna sigurnost podrazumijeva. Za nju je tvrdnja da novac ne donosi sreću pojednostavljena i često licemjerna, osobito kada dolazi od onih koji nikada nisu iskusili siromaštvo ili nasilno okruženje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Odrasla je u teškim obiteljskim okolnostima i vrlo je rano shvatila da će izlaz iz takvog života zahtijevati svjesno oblikovanje vlastite sudbine. Uložila je u obrazovanje, radila više poslova i pažljivo gradila društvene veze. Izgled joj je, priznaje, otvorio vrata, ali nije bio dovoljan sam po sebi – bilo je nužno naučiti pravila svijeta u koji je željela ući. U tom je procesu, kako kaže, rekonstruirala vlastiti identitet.
Prema njezinu iskustvu, bogati muškarci nisu nedostižni ako žena zna kako izgledati, odijevati se i ponašati se u skladu s očekivanjima tog okruženja. No taj izbor ima svoju cijenu. Život s iznimno bogatim partnerom često uključuje prihvaćanje nevjere, visoku razinu seksualne dostupnosti, toleranciju prema opsesivnom odnosu prema poslu i strogo kontroliran društveni okvir.
U braku je dvanaest godina, a razlika u godinama između nje i supruga iznosi dvadeset – što u njihovim krugovima nije neuobičajeno. Svoju poziciju opisuje kao svjesno prihvaćenu razmjenu.
Od nje se očekuje da bude ugodna, reprezentativna i prisutna na društvenim događanjima, ali i da održava imidž koji prati suprugov poslovni i društveni status. U određenim situacijama, kaže, očekuje se i flert s poslovnim partnerima, dok su njezini društveni kontakti i privatno vrijeme podložni nadzoru. Razumije tu kontrolu jer je suprugov život u potpunosti kuriran i usmjeren na javnu percepciju.
Unatoč tome, Elise otvoreno govori o užitku koji pronalazi u toj ulozi. Voli modu, zabave i dinamiku svijeta u kojem se kreće.
Svjesna je da predstavlja statusni simbol – ženu koju njezin suprug, bez svojeg bogatstva, ne bi mogao imati. Na privilegije koje uživa gleda s trajnim osjećajem zahvalnosti, čak i nakon godina provedenih u tom životu.
No, s vremenom joj se percepcija bogatstva znatno promijenila.
Nekada joj je milijunaš predstavljao krajnji cilj i sigurnost; danas joj se dvadeset milijuna čini gotovo skromnim iznosom. Iako njezin suprug nije milijarder, okružen je ljudima koji to jesu, što neminovno pomiče granice onoga što se doživljava kao “dovoljno”.
Kritična je prema djeci koja odrastaju u ekstremnom bogatstvu. Prema njezinu iskustvu, rijetko susreće emocionalno stabilne mlade ljude iz takvih obitelji. Ili vode prazne živote ispunjene potrošnjom i zabavama, ili završavaju u ovisnostima, ponovljenim rehabilitacijama i samouništenju.
Slični obrasci, tvrdi, postoje i među suprugama, pri čemu je tolerancija za javni gubitak kontrole izrazito niska.
Jedna od njezinih najvećih briga jest starenje. Redoviti estetski zahvati mogu ublažiti protok vremena, ali ga ne mogu zaustaviti. Svjesna je da bi joj suprug s vremenom mogao dosaditi.
On već ima djecu i ne želi ih više, što znači da će, ostane li u tom braku, ostati bez vlastitog majčinstva. Ta je spoznaja duboko rastužuje.
Realno procjenjuje da bi brak mogao potrajati još desetak godina. Nakon toga, s gotovo pedeset, očekuje da će biti sama i bez djece, ali financijski osigurana zahvaljujući izdašnom predbračnom ugovoru.
Život koji vodi opisuje kao sve samo ne opušten. Ispunjen je pritiscima, pravilima i stalnom potrebom održavanja ravnoteže, ali istodobno i uzbudljiv, gotovo nadrealan.
Privatni zrakoplovi, jahte i susreti sa slavnim osobama i dalje u njoj izazivaju osjećaj nevjerice.
U usporedbi s alternativom koju vidi u vlastitoj prošlosti, ne dvoji da s “normalnom” količinom novca ne bi bila jednako zadovoljna. Od početka je, kaže, svjesno težila tome da se uda za što bogatijeg muškarca. Ipak, unatoč materijalnoj sigurnosti, osjećaj nesigurnosti ne nestaje.
Čak ni u obilju, strah od gubitka ostaje trajno prisutan. Noćne more o tome da bi sve moglo nestati i dalje je prate.
Upravo se u tom paradoksu najjasnije ogleda odgovor na pitanje o bogatstvu i sreći: novac može promijeniti tijek života, ali rijetko donosi trajni unutarnji mir, piše Daily Mail.