Riana Petanjek mlada je Hrvatica koja je sama na motoru obišla Route 66, radila u Indiji, prošla pola svijeta i završila dva fakulteta. Neprestano je radila i bila u potrazi za poslom s kojim će moći imati sigurnost i normalna primanja. Ali, to u Hrvatskoj nije pronašla.
Odvažila se otići u SAD. Ova spisateljica, putopisac, novinarka i fotografkinja, koju ste prijašnjih godina mogli pratiti na našim stranicama, u nekoliko kolumni otkrit će nam kako izgleda kada odete iz Hrvatske trbuhom za kruhom. Ovo je njezina treća kolumna. U njoj otkriva kako preživjeti u SAD-u prvih mjeseci. Možete je pratiti i na Facebooku.
Dolaziš na sat, predavanje drži čarobna Lise, pokraj koje sjedi njen pas. Na satu se raspravlja koja su nam zaduženja za filmski festival organiziran u sklopu tog predmeta. Kad ti je normalno toj istoj Lise reći da je ona isto stara, kad je njoj normalno na predavanju tebi pokazati srednji prst i umrijet od smijeha, kad je još normalnije da se subotom nađete svi kod nje doma na roštilju i raspravljate uz pive kako festival ove godine napraviti boljim nego lani, onda znaš da studiraš na community collegeu u San Franciscu.
Ovakav odnos sa svakim profesorom možda nećete ostvariti, no neće atmosfera na gotovo ni jednom drugom satu biti puno drugačija. I baš taj odnos sa profesorima koji ne izigravaju Boga i mučitelja je nešto što ćete jako voljeti. Sve i da vam ti državni fakulteti jesu zapravo način da živite u SAD-u i opet studirate nešto što ste već završili kod nas, opet ćete imati puno toga novog za naučiti i na kraju će se isplatiti, prvenstveno zbog potpuno drugačijeg načina studiranja od onog na koji smo mi navikli.
Ne bih uopće govorila bolje ili lošije, jednostavno drugačije. Naravno ja ne mogu znati kakva je atmosfera na prestižnim i skupim američkim fakultetima jer njih nisam bila dio i vlada li tamo uopće nešto slično i jednako opušteno, no znam da sigurno ne podsjeća na naš stil gdje se pola studenata trese pred pojavom profesora.
Najbolje je kad zapravo jeste završili nešto kod nas i onda kod njih, jer za razliku od naših fakulteta koji prednost daju teoretskom učenju oni isto daju praktičnom učenju. Nema kao kod nas ogromnih knjiga koje često morate doslovno kao papige napamet učiti.
Pogledajte i kako izgleda studentski život u SAD-u:
Sve se puno više svodi na izvršavanje projekata u sklopu predmeta i vrlo malo teoretskog učenja. To je ipak super za nas koji već u srednjim školama dobijemo iznimno puno teoretskog učenja, no u slučaju mnogih od njih ta stroga usmjerenost samo na ono što se studira mnoge od njih često ostavlja jako siromašnima po pitanju općeg obrazovanja.
Najviše se ta razlika primjećuje upravo kod kreativnih studija, kao što je moj bio. Već nakon prvog tjedna sve se svodilo na kamere, svjetla, labose za video montažu i audio produkciju, snimanja...
Dobre i loše strane studiranja na državnom fakultetu kao što je bio moj (City College of San Francisco)
Dobre strane:
- Kao i kod ostalih američkih fakulteta jako puno predmeta birate sami i sami odlučujete što ćete slušati i polagati, osim onih obaveznih za određeni smjer.
- Birate termine slušanja nekog predmeta. Većina mojih predavanja bila je kasno po podne ili predvečer jer mi je tako odgovaralo, a možete i najnormalnije kombinirati predmete s potpuno različitih smjerova.
- Raznolikost kolega: osim što će ih biti iz SAD-a, bit će ih i iz svih drugih mogućih zemalja. Bit će i apsolutno svih dobnih starosti, pa kao netko u tridesetima ne da niste najstariji nego ste baš na sredini. Bit će ih doslovno od 18 do 70. Često su to i ljudi koji već i jesu dugo u industriji i samo se usavršavaju, pa ćete, osim od profesora, i od njih moći puno naučiti.
- Budući da svi kombiniraju različite predmete, na gotovo svakom imat ćete druge kolege, što je opet super način za upoznati više ljudi.
- Studiranje nije toliko teško i zahtjevno da ne bi mogli raditi nekoliko povremenih poslova uz studij, no ono što je važno je da idete na predavanja. Već nakon samo nekoliko izostanaka profesori vas imaju pravo izbaciti s nekog predmeta što za vas znači i gubitak vize.
- Studiranje na državnim fakultetima znači i lakše upisivanje na prestižnim fakultetima, ako vas to zanima. Mnoge predmete i bodove s državnih priznaju na njima. Tako mnogi koji žele kasnije uštedjeti na prestižnima uzimaju ciljano samo predmete koje će kasnije trebati i prenosivi su.
- Osim već spomenute opuštene atmosfere na satovima, zalaganje i trud tih istih profesora da vam stvarno prenesu ono što znaju i pomognu i izvan studija svojim kontaktima uz iznimno prijateljski nastup teško vas ostavljaju ravnodušnima.
Loše strane
- Definitivno najveća loše strana; bez obzira na to što vas vjerojatno neće naučiti ništa manje od skupih fakulteta, po završetku nisu ni slično priznati. Vrlo je jednostavno; kad netko ima ispred sebe CV nekoga s prestižnog skupog fakulteta i ovakvog "jeftinog" bez sumnje daje prednost prestižnima! S druge strane u SAD-u se najveći dio poslova svodi na "networking" odnosno na to da vas netko negdje preporuči ili se sami upoznate s nekim kome ste zanimljivi za posao, pa onda sama diploma i nije od presudne važnosti, opet posebno u slučaj kreativnih fakulteta. Znatno je važnije što znate raditi.
- Poprilično je frustrirajuće tijekom studiranja kad shvatite da mi (internacionalni) studenti plaćamo znatno više za istu stvar nego američki. Stvarno se ne radi o maloj razlici.
- No, na kraju iako će vam period u kojem studirate i radite biti težak i naporan, kad dobijete radnu dozvolu i godinu rada bez studija sve dođe na svoje i financijski se sve isplati. Nakon te odrađene godine teško da ćete se doma vratiti s manje love nego ste otišli, ako i ne pronađete način za ostati dalje. Uz to, stečeno iskustvo i naučeno i puno novih prijatelja je nešto neprocjenjivo.
Koji su to sve ludi poslovi koje ćete možda raditi i kako je moguće u centru San Francisca trimati marihuanu ili zarađivati ocjenjivanjem novih proizvoda na tržištu, čeka vas u idućoj kolumni.