Jedan od takvih primjera je slučaj Henryja Thomasa, čovjeka koji je jednog jutra za dlaku izbjegao smrt na gradilištu, da bi ga kasnije toga dana našli spaljenog u njegovom stanu.
Ovo nije jedini slučaj čovjeka čije se tijelo spontano samozapalilo, a još je čudnije što su svi predmeti oko ovih ljudi ostali potpuno netaknuti. Misteriozne okolnosti također su pratile i organe pokojnika. Tako postoji slučaj Amerikanca Sonnyja Greyama, koji je 1995. primio srce od Terryja Kohla, nakon što si je Kohl pucao u glavu.
U spletu čudnih okolnosti, Greyam se počeo družiti s Kohlovom udovicom, s kojom nikad ranije nije bio u kontaktu, a dvojac je čak i stupio u ljubavnu vezu, koja je izgledala identično kao i brak Kohla i njegove žene. Na kraju je pao u depresiju, isto kao i Kohl, te si je i sam oduzeo život pucajući si u glavu.
Još jedna misteriozan slučaj koji potvrđuje misterioznu predodređenost smrti, je onaj o mačku Oskaru iz staračkog doma u američkom gradu Providence. Oskar, koji uopće nije bio druželjubiv, mazio bi se samo s osoba- ma koje bi redovito umirale u roku od četiri sata nakon kontakta s njime.
Još jedna zanimljiva pojava je navodna ‘zaraznost’ smrti. Naime, prema nekim podacima ljudi u bolnicama najčešće umiru za vikend i blagdane, a gotovo nikada ne umre samo jedna osoba na odjelu, nego više njih.