Čitate knjigu koju ste pročitali još prije 15-ak godina, ali sjetili ste se imena glavnog lika i ničega drugog. To je primjer prolaznosti, najčešćega grijeha pamćenja. Ispitanici su trebali zapamtiti tri slijeda slova i ponoviti ih nakon što su brojili unatrag. Nakon šest sekundi polovina slova izbrisana je iz sjećanja. Do 12. sekunde sjećali su se manje od 15 posto slova, a nakon 18 sekundi niti jednog. Informacije iz kratkoročnog pamćenja isparavaju brzo. To što zaboravljamo nebitno, pomaže da se pamćenje ne opterećuje. 

No mozak može i potpuno promijeniti sjećanje. Psiholog Donald M. Thompson u televizijskoj emisiji govorio je o psihologiji svjedočenja očevidaca. Iduće jutro pokupila ga je policija jer je žrtva rekla da se njezin napadač zove Thompson i dala je njegov opis. Ispostavilo se kako je neposredno prije napada gledala emisiju i - zbunila se. To je pogreška lažnog sjećanja, kad pogrešno povežemo jedan ili više aspekata događaja. Zato se dogodi i da nazovete prijatelja te mu pričate što ste pročitali u novinama, a on kaže kako vam je to – jutros ispričao.

Nitko nije vidio gorilu

Od ispitanika koji su morali brojiti prolaznike na snimci, nitko nije primijetio gorilu. Naš je problem i potencijalna memorija, ono što tek trebamo učiniti. Odsutnost nas spašava od toga da pamtimo baš sve dosadne situacije u životu.

Mozak pamti ono što voli

Ljudi vjeruju da su “slavni” događaji iz prošlosti naša zasluga, a za sramotu je uvijek drugi kriv. Samo trećina roditelja ispravno se prisjetila stavova od prije devet godina. Ostali su tvrdili da su bili liberalniji prema pravima manjina, pokazala je američka studija.

"Pa kako se ne sjećaš?"

Nakon filma u kojem pljačkaš ubije prodavačicu ispitanici su morali između pet fotografija izdvojiti ubojicu. Svi su identificirali istog, iako ubojica uopće nije bio na fotografijama. Snagu sugestije možete dokazati i na prijateljima. Ispričajte tri detalja iz djetinjstva, od kojih je jedan lažan, pa kažite: “Kako se ne sjećaš!”

Znanost plagijata

Zbog lažnog sjećanja mogu se roditi i plagijati. Glazbenici, pisci i znanstvenici ne mogu izbjeći nenamjerno oponašanje kolega jer čuju neku pjesmu pa dobiju “ideju”.

Blokada štiti pretrpani um

Kako se zove onaj glumac što uvijek glumi duhovite tipove? Nije Bruce Willis, a ni Denzel Washington. Pred očima vam je scena iz filma, ali imena se ne možete sjetiti. Vaš je problem blokada, a što ste stariji, to je gore, kaže znanost.

Film miriše na crveno 

Kad pamćenje zablokira, neki ljudi mogu ga pokrenuti sinestezijom, fenomenom povezivanja osjetila. Kad pomisle na riječ, mogu osjetiti okus nekog voća ili vidjeti boju. Tako možete “vidjeti” prizor, ali ne i ime.

Bruce Willis ili Will Smith

Blokada pamćenja može se riješiti i asocijacijama. Tako će vas Bruce Willis podsjetiti na Willa Smitha. Teorija kaže kako se pamćenje može vratiti ako čujemo riječi koje slično zvuče (Willis - Will).