Psiholozi upozoravaju se mozak mladića "digitalno preoblikuje" ako dugotrajno igraju video igrice ili ako su neumjereni u gledanju pornografije.To može dovesti do toga da se osjećaju manje muževnima, što svakako ne doprinosi izgradnji samopouzdanja i vodi ozbiljnim psihičkim poremećajima. 

Ovisnost o gledanju pornografije rezultira tzv. porno - induciranom erektilnom disfunkcijom. Zbog pretjeranog gledanja pornića mladići imaju problema s postizanjem erekcije. Što su problemi s erekcijom učestaliji, neki gledaju sve više pornografskih materijala, ali umjesto da im to pomogne da se uzbude, ne događa se ništa. Tada postaju bijesni i frustrirani. Psiholog smatra da bi roditelji morali paziti koliko vremena im djeca provode pred ekranom. 

Ovisnici o igricama i pornografiji zatvaraju se u četiri zida jer se tamo osjećaju najsigurnije i sve drže pod kontrolom. Osim psihe, stradava im i tijelo jer su neaktivni tj. dugo su vremena u sjedećem položaju. Phillip Zimbardo, psiholog i profesor na Sveučilištu Stanford proučava ovu problematiku godinama. 

- Oni vrijeme provode sami sa sobom u sobi. Ali nije problem samo koliko vremena gube na to, već i kakve posljedice ta ovisnost ima na njihovo psihičko zdravlje - opisuje u svojoj knjizi "Man (Dis)Connected". 

Zimbardo je napravio studiju na 20.000 mlađih muškaraca o njihovom odnosu prema video igrama i pornografiji. Kaže da je u današnje vrijeme pornografija lako dostupna i sve se više mladića uz nju opušta u pauzama između igranja video igara. U prosjeku gledaju porniće dva sata tjedno, piše The Independent. 

Video igrice i pornografiju naziva novim oblikom ovisnosti za mlade. Naveo je primjer majke čiji sin nije vidio nikakav problem u tome što 15 sati dnevno igra igrice u svojoj sobi. Kako nije izlazio iz kuće niti se družio s ljudima, kod njega su se počeli pojavljivati psihički poremećaji. 

Na primjer, kada se takav mladić nađe u društvu, on će samo razmišljati kako se što prije vratiti igrici. U društvu djevojke, poželjet će gledati pornografiju jer tako nikada ne može biti odbijen. To se događa zato što su mu se neke funkcije u mozgu poremetile, odnosno centar zadužen za nagrađivanje više ne radi kako treba. 

Povijest Zimbardovih istraživanja

Zimbardo je 1971. godine postao poznat po zatvorskom eksperimentu s 24 muškarca koji su se smatrali psihički i fizički vrlo izdržljivima. Proučavao je psihički učinak u njihovim ulogama čuvara i zatvorenika. Trebali su dva tjedna živjeti u zatvorskom okruženju. 

Polovicu je odabrao da budu čuvari. Oni su dežurali u tri smjene, imali su palice i zrcalne naočale da se izbjegne kontakt očima. Dobili su slobodu kažnjavati zatvorenike, ali ne fizički. Druga polovica bili su zatvorenici, po trojica u svakoj ćeliji s okovima na nogama i brojevima umjesto imena. Međutim, nije prošlo ni 36 sati, a jedan od zatvorenika je imao živčani slom. - Broj 8612 se počeo ponašati kao luđak. Vrištao je, psovao, divljao. Bio je skroz izvan kontrole. Morali smo ga osloboditi - kazao je tada ovaj profesor. 

Eksperiment je potrajao samo šest dana jer su odnosi jednih s drugima postali nepodnošljivi. Neki čuvari su počeli pokazivati sadističke sklonosti, a zatvorenici veliku razinu stresa.  Zimbardo je eksperiment morao prekinuti.