Zašto se glupavi pjesmuljci ljudima tako lako uvlače u uho, dok je najbolje viceve najteže zapamtiti, objašnjava neuroznanost.
- Mozak je vrlo sklon tome da organizira informacije u obliku uzoraka, a glazba igra na tu kartu. Sa zvukovnog stanovišta, glazba je strukturirani jezik koji je mozak izmislio pa ga i voli čuti - kaže Michalel Thaut, profesor glazbe i neuroznanosti na Sveučilištu Colorado. Lake melodije s jednostavnim ritmom i mnogo ponavljanja najlakše je zapamtiti jer iskorištavaju prirodne slonosti mozga.  Zaista duhoviti vicevi, djeluju posve suprotno. One se ne zasnivaju na skladnim uzorcima, nego na njihovom rušenju.
- Vicevi su smiješni jer se bave neočekivanim, vode vas u jednom smjeru, a zatim skreću u drugom - kaže Robert Provine, profesor psihologije sa Sveučilišta Maryland.
Ono što vic čini smiješnim ujedno otežava njegovo pamćenje. Ljudi najbolje pamte klišeizirane vice, npr., one o punicama, jer ih spremaju u mentalne ladice. Vic koji je nekoga doslovno nasmijao do suza najlakše će izmaknuti pamćenju. Emocije, naime, olakšavaju pamćenje cjeline, a otežavaju pamćenje detalja, koji su ono što vic čini smješnim. Stoga se čovjek sjeća da se je jako dobro nasmijao, a ne može se baš sjetiti čemu.


>>> Čujete li vic koji želite zapamtiti, zamolite onoga tko vam ga je ispričao da ga ponovi. Vjerojatno će mu biti drago što vam se vic toliko svidio. Dok vam priča vic, u sebi ga ponavljajte od riječi do riječi i u glavi vizualizirajte vic. Tako ćete u glavi stvoriti film koji lako možete premotati ako poželite ispričati vic. Učinite to što prije, da ne zaboravite.

>>> Promijenite li neku sitnicu u vicu, lakše će te ga zapamtiti jer ćete mu tako dati svoj osobni pečat

>>> Čim čujete neki vic, razmislite kome bi se on svidio. Što življe zamislite situaciju u kojoj mu ga prepričavate. Tako ćete ga se lakše sjetiti u pravoj prilici