Nasta(ja)la su davno, neka čak i prije 5 tisuća godina, no duboko su ukopana u običaje i vjerovanja zapadne civilizacije. Radi se o praznovjerju, a rijetko tko ne može se sjetiti baš nijednog. Ako se primite za gumb kad ide dimnjačar, primjerice, u tom ćete danu doživjeti nešto vrlo lijepo i pozitivno.

POGLEDAJTE VIDEO: Neka su se praznovjerja davno 'zavukla' u kulturu zapadnih naroda

Slučajno ste prosuli sol? Prije no što ju počistite, vjerovanje nalaže da prstohvat prosute soli bacite preko lijevog ramena. Vjerovanje je poteklo još za vremena Sumerana (oko 3500 godina prije Krista), a onda su ga preuzeli Asirci, Egipćani i najzad stari Grci. Oduvijek se vjerovalo kako sol štiti od zlih duhova , a koristila se i u obredima čišćenja. Kada se sol prospe, zlodusi to čuju kao poziv, a bacanjem preko ramena stvari se vraćaju u ravnotežu.

Kišobran se otvara samo vani, a za ostvarenje želja kuca o drvo

Neki povjesničari tvrde da je fobija od otvaranja kišobrana u zatvorenom prostoru nastala još u starom Egiptu (zbog faraona i njihovih suncobrana), to je malo vjerojatno. Vjerojatniji je razlog onaj koji je i sam po sebi vrlo praktičan. Kada su se u 18. stoljeću u Velikoj Britaniji naveliko počeli koristiti kišobrani, oni su bili vrlo veliki, nezgrapni i potencijalno opasni. Stoga su gotovo svi koji su ih imali izbjegavali otvarati ih u zatvorenim prostorima, kako ne bi došlo do prave nesreće, odnosno kako ne bi nekog ozlijedili ili nešto razbili. Vjerovanje je zapravo nastalo iz nepisanog pravila, tj. upozorenja.

Iznijeli ste neku lijepu želju i refleksno triput pokucali o drvo ? Premda je još uvijek nejasno kako je točno nastalo jedno od najraširenijih praznovjerja u zapadnom svijetu, ono ima vrlo snažno značenje. Ukoliko ste izrekli nešto što se povezuje sa srećom, zadovoljstvom i blagostanjem, morate iskazati poštovanje duhovima kako bi se sve izrečeno ostvarilo. Naime, ljudi su vjerovali kako duhovi obitavaju u stablima, pa im se činom kucanja zahvaljivalo za dobre namjere, odnosno priznavale su se njihove moći.

POGLEDAJTE VIDEO: Zašto mladoženje nose mlade preko praga, a crna mačka po putu nije dobar znamen?

Tradicija koja je češća u zapadnijim zemljama nalaže da mladoženja mladenku unese u kuću, odnosno da je prenese preko kućnog praga . Neki su narodi vjerovali kako je za brak i živote mladenaca loš znak spoticanje mlade pri ulasku u kuću (zbog dugačkih vjenčanica). Kako do spoticanja ne bi došlo, mladoženja sav 'teret' preuzima na sebe. Sve su nade u dobar brak time položene, a može ih raspršiti jedino spoticanje mladoženje.

Na groblju možete udahnuti tuđu dušu, a mačke su ujedno srećonoše i demoni

Jeste li kad uočili osobu koja kraj groblja prolazi ne dišući? Ona se naime, štiti od ulaska napuštenih duša u svoje tijelo . Vjerovanje je kod nas manje rasprostranjeno, a vjerojatno potječe iz nekih indijskih kultura. Nastalo je zbog snažne konotativne veze između disanja i života.

U starom Egiptu nije bilo obožavanije životinje, ali u srednjem su vijeku često bile na lomači. Pogađate, radi se o mačkama . Stari su Egipćani izuzetno cijenili ovu životinju jer im je od glodavaca i drugih štetočina štitila urode , a još dugo nakon faraona smatrali su je srećonošom. Međutim, stari su se kršćani trudili raskinuti sve spone sa starim vjerovanjima, pa su tvrdili da su mačke prerušene vještice i demoni . Kada bi im se crna mačka zapriječila na putu, smatrali su da im vrag priječi put u raj. Mnogi danas, kad im životinja prijeđe preko puta, triput pljunu.

Vjerovanja nastaju kao 'pokvareni telefoni'

Mislite da Vas još uvijek prati nesreća zbog ogledala koje ste razbili još 2010. godine? Možda Vam mogu pomoći ove informacije. Vjerovanje je zapravo spoj dvaju vjerovanja iz dvaju razdoblja. Stari su Grci često odlazili mudracima, koji su proricali budućnost uranjanjem zrcala u vodu. Osoba kojoj bi proricali budućnost gledala bi u zrcalo, a mudrac objašnjavao što vidi. Kada bi na proricanje došao bolesnik, iskrivljen bi odraz u ogledalu značio smrt, a pravilan život. Stari su pak Rimljani, vjerovali kako se zdravlje čovjeka mijenja svakih sedam godina. Kako razbijeno ogledalo daje samo iskrivljen odraz, Rimljani su zaključili da osobu koja razbije ogledalo čeka sedam godina bolesti i nesreće .

Vjerovanja i legendi ima na tisuće, a svaki narod koji je neko vjerovanje preuzeo, dodavao im je novi element . Premda većina više ne vjeruje u to znamenje, običaji koji su proizašli iz starih vjerovanja zadržali su se i dan danas.