To je to što me zanima!

Neponovljivi i unikatni Moulin Rouge - sretan 125. rođendan

Pariška burleska neuništiva šarma nastala je na smjeni stoljeća. Postala je srcem Montmartrea u kojem su kipile mase iz svih sfera života u potrazi za užitkom
Vidi originalni članak

Wales, hoćeš li kupiti šampanjac?, zavikala je jedne večeri 1890. godine s pozornice pariškoga varijetea Moulin Rougea slavna plesačica La Gouloe prepoznavši u publici Edwarda VII., tada princa od Walesa. Trenutak zatim podigla je goleme skute nabrane suknje i pokazala Edwardu srce izvezeno na gaćicama. Bio je to pravi seksi skandal, ali odmah oprošten, jer u Moulin Rogue se nije išlo zbog ćudoređa, nego zbog zabave, rijeke šampanjca i provokativnog plesa can-cana obilno začinjenog vriskom plesačica i gostiju. Užitak je bio potpun. Zna se da se šampanjac kupuje kurvama, zbog čega je poziv La Gouloe bio još izazovniji, upravo prostački, iako ekipa plesačica angažiranih u Moulin Rougeu zapravo nikad nije bila pariško dno dna. 

Osnovan samo godinu prije epizode s Edwardom VII., taj se varijete već visoko popeo na ljestvici popularnosti. Nudio je neodoljivu srž pariškog noćnog života, uz koji je obavezno išla i boca šampanjca. Famozna boca šampanjca ide obavezno i danas uz ulaznicu koja stoji 100 eura. Premalo za četverosatni program, tuže se turisti koji ga danas pohode, zamjerajući što uz to moraju posebno platiti i garderobu. 

Pa prigovaraju i da je boca vina preskupa, da je bolje jesti nešto prije dolaska u varijete nego tamo, da se plesačice biraju po veličini grudi, a ne po plesačkom talentu, da taj hram francuske popularne kulture hitno treba renovirati itd. Jedni se hvale da su tamo sreli divnu havajsku obitelj, a drugi svjedoče o glupoj situaciji u kojoj su se za istim stolom našli s Kinezima koji nisu znali engleski, a oni pak ni riječi kineskoga. Većina se ipak na kraju osvijesti i zaključi kako je program bio točno ono što reklama govori o njemu: varijete! Burleska. Can-can rođen iz plesa zvanog kadrila. Plesni teatar. Vodvilj. Danas prilagođen masovnom turizmu, Moulin Rouge se, međutim, ni na što ne žali sve dok mu statistika ide u prilog. Tog 125-godišnjeg “starca” na godinu posjeti 600.000 turista, pola od njih su Rusi, Kinezi i Amerikanci. Godišnje od njih  prihoduju 65 milijuna eura. 

No najgore je na taj način razmišljati o Moulin Rougeu! Ljudi su nekad hrlili u Moulin Rouge da bi dobili poseban užitak - mješavinu erotike i zabave, uzbuđenje, ali i nešto vrijedno veće pažnje od putenosti dobačene s pozornice. Danas je turistima erotsko uzbuđenje posljednja stvar zbog koje se odlučuju posjetiti Moulin Rouge. Erotike je toliko oko nas da je postala dosadna. Pojam uzbuđenja posve se promijenio i preselio na mnoge druge izvore nezamislive na kraju 19. stoljeća, pa čak i u poznim godinama 20. stoljeća. 

Gunđajući danas zbog nevažnih stvari mnogi će kroz prste propustiti činjenicu da se Moulin Rougeu uvijek donosilo, a ne odnosilo iz njega! I publika i artisti donosili su mu duh spreman prepoznati sjajan vodvilj, operetu ili izvrsnu šansonu otpjevanu tamo tek kad su poznati glazbenici shvatili kako za njih Moulin Rouge uvijek drži otvorena vrata te da im ugled neće otići kvragu ako i oni ostave traga na  uznojenim zidovima te slavne kuće pop-kulture 20. stoljeća. Nakon Hitlerova mraka, tu se Edith Piaf, zahvaljujući Yvesu Montandu, spasila od reputacije izdajnice jer je tamo pjevala i tijekom njemačke okupacije. Redaju se poznata imena, tenor Luis Mariano, Josephine Backer, Charles Aznavour... Dolaze mu se pokloniti Lauren Bacall, Ray Charles, Tony Curtis, Ella Fitzgerald, Gipsy Kings, Margaux Hemingway, Barbara Hendricks, Jerry Lewis, Jane Russel, Esther Williams... 

Snimani su filmovi o Moulin Rougeu, pisane knjige. Najboljim je filmom proglašen mjuzikl Baza Luhrmana iz 2001. s Nicole Kidman i Ewanom McGregorom. No prvo je bio jako napadan kao lansirna rampa za boju, previše svjetlosti i buke. Pariz je tu bio kompjutorski generiran, uspoređivali su ga s golemim Fabergeovim jajem, čistim kičem. Vratolomni tempo filma i nabrijana glazba bez veze s Moulin Rougeom trebali su pomoći da se duh Moulin Rougea osuvremeni. No tu je posve iscurila važna povijesna osoba Moulin Rougea - Henry de Toulouse Lautrec, slavni slikar, kroničar Moulin Rougea i njegov sijamski blizanac. Taj slikarski div muškog torza, a patuljastih nogu dobro se osjećao tek utopljen u dimu tog pariškog kotla i njegovu furioznom životu. I to svi znaju. A Lautrecov plakat s drskom La Gouloe među najprodavanijima je na svijetu - ikona je slikarske pop-kulture. Nikad nadiđena.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake subote ekskluzivno uz 24sata!

Idi na 24sata

Komentari 4

  • nikluk20 22.10.2014.

    jel bio tko?....mislim pola predstave gledaš sa poluerekcijom :P

Komentiraj...
Vidi sve komentare