Postoji li Djed Mraz? Kako stigne obići svu djecu na svijetu? Nema roditelja koji nije bio suočen s ovim pitanjima. No treba li djeci reći istinu? Psiholozi smatraju da ne! Po prirodi su znatiželjna, razigrana, kreativna i imaju bogatu maštu. Bića iz fantazija posebno su važna i dio razvojnog puta predškolske djece.

- Vjerujući u Djeda Mraza, vjeruju u čuda, dobrotu i darivanje. Roditeljima je često žao razbiti čaroliju Božića te se brinu da će se dijete razočarati. Roditelji, ali i stručnjaci koji rade s djecom, ponekad zaborave da nam djeca znaju pokazati najbolji put. Zbog toga odgovor na pitanje kada djetetu reći da ne postoji Djed Mraz glasi - nikad. Ali možemo iskreno i na djetetu prilagođen način odgovarati na pitanja - pojašnjava dječja psihologinja Mija Roje.

I američki stručnjaci smatraju da je vjerovanje u Djeda Mraza pozitivno.

- Uopće nije loše da djeca vjeruju u mit o nekome tko pokušava ljude učiniti sretnima - kaže dr. Matthew Lorber, psihijatar u bolnici Lenox Hill u New Yorku.

Mašta je normalan dio razvoja i pomaže u razvijanju kreativnih umova, nastavlja Lorber,

- To je stvarna vrijednost i nešto što nadahnjuje djecu - kaže Lorber.

Djeca će, vjerojatno u vrijeme polaska u školu, početi s pitanjima jer su tad u misaonom razvoju i ulaze u novu fazu, u kojoj su konkretne i opipljive stvari u fokusu njihove pozornosti. Mašta postoji i dalje, no djeca traže sve više objašnjenja i uporišta u stvarnosti.

- Primijeti li dijete da se tata odjenuo u Djeda Mraza, možete mu reći istinu - tate i mame su pomagači Djeda Mraza koji šire veselje u svojoj obitelji. Poruka koju želite poslati je da, iako Djed Mraz nije stvaran, on živi tamo gdje je sve moguće - u našem srcu, duši, mašti i radosti. Simbolizira božićni duh, darivanje, zajedništvo i brigu jednih za druge, a mame i tate pomažu mu u tome, kao što će i djeca činiti jednog dana kad odrastu - ističe Roje.