Jedva čekam svoja brda, šumu, zelenilo, nadam se da će ovo proći što prije pa da i ja mogu nastaviti po starom!, uz smijeh govori Branko Blažević, zvani Brana, iz Mrkoplja u Gorskom kotaru, najstariji aktivni planinar u Hrvatskoj. Ove će godine u rujnu proslaviti 100. rođendan, baš kao i mrkopaljsko planinarsko društvo "Bijele stijene", s kojim Brana aktivno planinari od 1936. godine. Obišao je hrvatske i slovenske planine uzduž i poprijeko, mnoge druge, a sa 76 godina se popeo čak i na Mont Blanc, drugi najviši vrh u Europi.
(video)
Cijelu je zimu Brana kod kćeri Gordane (75) u Beogradu, gdje i obično bude zimi, no uobičajeni povratak u Mrkopalj u travnju im je poremetila situacija s koronom.
- A što se sad može, takva je situacija i treba biti strpljiv pa će sve doći na svoje, uvijek dođe, optimističan je gospodin Blažević, rođen u Mrkoplju 1920. godine. Nema staze na Bjelolasici, Bijelim i Samarskim stijenama, kojom on nije prošao ili ju, štoviše, sam otkrio.
- Išao sam prije nešto godina s prijateljem na Bjelolasicu, njemu je ta staza bila nepoznata, i bio je uvjeren da ljudska noga njome nikad nije kročila. Kad je rekao da bi stazu trebali markirati, i dati joj neko ime, ja sam mu pokazao markacije koje sam napravio još 1950., a onda smo zajedno postavili i drvene putokaze. Stazu su nazvali po meni, Branin put, priča veselo najstariji aktivni hrvatski planinar, koji dane izolacije, kaže njegova kći, provodi također aktivno. Van iz stana ne ide, ali joj pomaže u kućanskim poslovima, pegla, karta, rješava križaljke, gleda sport na televiziji.
- Unuk ga sad zafrkava, pa mu kaže da je dosad jurio za ženama i po planinama, a sad mora slušati i mirovati, smije se kći Gordana. Brana je bio i aktivni skijaš-trkač, vozio je u Mrkoplju maratone, posljednji sa svoje 92 godine! Prve mu je, drvene skije, i jedan štap, izradio djed kad je imao četiri godine.
- Više ne skijam, ima tome koja godina već, ali planinarim koliko mogu. Noge su mi još dobre, slušaju me, sve mogu obavljati sam, nema problema, kaže gospodin Blažević, kojeg jako dobro sluša i glava. Sjeća se svega, pamti i najsitnije detalje iz prošlosti, bistar je i oštrouman, malo ga samo, kaže, "zeza" sluh. Nakon završenih pet razreda osnovne škole radio je na pilani, onda četiri godine proveo u NOB-u, ranjen je bio nekoliko puta. Iz rata u Bosni se kući u Gorski kotar vratio - pješice. Trebalo je vremena, kaže, ali nije bilo teško.
- I nastavio sam raditi na pilani težak fizički posao. Kad sam molio da mi, zbog ranjavanja, daju neki lakši, nisu, pa sam uzeo radnu knjižicu i otišao, otvorio svoju gostionu, nastavlja Brana svoju priču. Život je krasan, zaključuje, baš kao i njegova goranska brda, u koja se jedva čeka vratiti. Obitelj se nada da će do rujna sve biti normalno, pa da u Mrkoplju mogu napraviti veliko rođendansko slavlje, Braninu feštu.
POGLEDAJTE VIDEO (Boris Banović) #ZAJEDNO24SATA: