Grubo mljeveno kukuruzno brašno kuhano u vodi - palenta je od 15. stoljeća tradicionalno talijansko jelo. Kuha se iznad vatre, u bakrenim kotilićima zvanim “paiolo” te se poslužuje vrlo rijetka, gotovo kao gušća juha. Palenta je također jelo “naših starih” i bila je uobičajen obrok na stolovima siromašnijih obitelji. U Hrvatskoj je poznato više od tridesetak naziva za ovo jednostavno jelo, a osim palenta, najčešće se može čuti žganci ili pura. U Hrvatskom zagorju žganci se kuhaju s malo vode kako bi bili što tvrđi, a po želji im se dodaju mljeveni čvarci.
U Dalmatinskoj zagori pura se jede umjesto kruha, uz kiseli kupus i suho meso. A u Istri i Dalmaciji palenta se jede kao prilog brudetima i divljači. Ovisno o količini vode u kojoj se kuha, može biti rjeđa ili gušća. Brašno kukuruza, osim najčešće žute boje, može biti bijelo i crno te sitno, srednje ili krupno mljeveno. Najbolje je ono koje se melje na kameni mlin.
Šezdeset grama kuhane palente (otprilike jedno serviranje) ima samo 44 kalorije, dva grama masti te 44 grama ugljikohidrata

Rimljani su je pripremali od prosa, kestenova ili slanutkova brašna. Dva stoljeća prije kukuruza Saraceni su iz Azije donijeli heljdino brašno. Heljdini odnosno hajdini žganci ili polenta nera ostali su popularni u dijelovima Hrvatske i Italije.