Da nije bilo pokvarenih crkvenih orgulja, svijet možda nikada ne bi čuo jednu od najpoznatijih božićnih pjesama. Bilo je to 1918. godine. Župljani crkve svetog Nikole u Oberndorfu, u Austriji, tjednima su pjevali bez orgulja i pripremali se za tihu noć u punom smislu riječi za polnoćku na Badnjak. Josef Mohr, novoimenovani pomoćni pastor, sjetio se svoje božićne pjesme koju je napisao nekoliko godina ranije. Kako se Badnjak približavao, pjesmu je pokazao prijatelju Franzu Gruberu, učitelju i skladatelju. Te noći Mohr i Gruber, uz pratnju zbora, pjevaju "Stille Nacht! Heilige Nacht!" - "Tiha noć, sveta noć", po prvi put, potpuno nesvjesni da će pjesma postati planetarno popularna. Prevedena je na više od 300 jezika.