Za riječki je centar HRT-a Sanja Mikleušević Pavić (42) davnih godina radila reportažu o istarskom boškarinu. Na taj, prvi novinarski zadatak došla je tip-top sređena, a kako je bila vrlo mlada, vlasnik imanja umjesto njoj, snimatelju je govorio svoje probleme. Sanja, smije se danas, tada nije djelovala ni ozbiljno ni autoritativno. Dvadesetak godina poslije, iza nje su sve novinarske faze, veće i manje dužnosti, ali i danas najljepšima izdvaja baš te početke u TV centru Rijeka. 

- Dani su to kada mi se sve činilo mogućim. I novinarski posao u Latinici, kada sam s vozačem Božom Barunom i snimateljem Petrom Malbašom radila sjajne reportaže i doživjela antologijske anegdote, jako mi se svidio. No posebno mjesto u mojoj karijeri ima emisija ‘Misija zajedno’. Uvijek kažem kako su to bile moje najkorisnije TV minute, ali i najpotresnije. Naplakala sam se za dva života - otkriva Sanja. Njezine suze imaju veću težinu jer, otkriva, nikad nije bila plačljivica. Atipična djevojčica voljela je igrati nogomet, Indijanci i kauboji bili su joj također dragi, a ističe kako je u igri morala biti Indijanka. 

Bila je impresionirana Milkom Babović i njezinim prijenosima klizačkih natjecanja, opisima klizačkih haljinica. Željela je biti Sanda Dubravčić, potom veterinarka, pa učiteljica, pa liječnica... U sjećanje njezina odrastanja usjeklo se bijelo odijelo Gorana Milića, kada se javljao ispred zgrade UN-a. - Ni u snu nisam očekivala da ću jednoga dana njegovo, i ostala lica koja čine TV povijest, gledati oči u oči. Kada odvrtim film unazad, mislim kako me je sve vodilo ovome gdje sam danas. Uvijek sam bila dobra u pisanju, sjajno sam čitala, nisam imala strah od nastupa na školskim priredbama, obožavala sam književnost, vodila sam školske priredbe, pjevala, plesala. Prilično rano sam se počela baviti novinarstvom na Radio Puli gdje sam jednom na tjedan putovala iz Pazina, završila studij hrvatskog jezika i književnosti. Slučajno sam se javila na audiciju za HRT i prošla. 

Nakon mnogih bolnih sudbina s kojima sam se susretala u meni najdražem HTV-ovu projektu ‘Misija’ shvatila sam koliko je važno biti svjestan dragocjenosti svakog trenutka, zdravlja svog i svoje obitelji, djece, stalnog posla i plaće

Danas vidim da me sve vodilo prema ovom poslu, pa s godinama i iskustvom mogu zaključiti kako sam tu gdje jesam jer sam uistinu prošla onaj pravi put novinarstva, od placa do Dnevnika - govori Sanja. Baš kao i njezine želje, ciljevi, s godinama se promijenio i način života. Nekada su je radovali izlasci u diskoteke, ples do jutra, kupnja u Trstu. Odrastanje pamti po noni s majčine i baki s tatine strane, bezgraničnoj ljubavi koju su joj dale. Kao prava fakinka upustila se u spuštanje dječjih bicikla s četvrtog kata, i to na koncu. Skakala je i u pijesak s nonetove garaže. Danas je, priznaje, sretna kada cijeli dan može biti kući u pidžami, otići na neki izlet sa sinovima Jerkom Rafaelom (4) i Nikom (8), suprugom Damirom i prijateljima. Obitelj često ode u Gorski kotar, jer u Mrkoplju njezina vjenčana kuma ima vikendicu. Ne zna, zaneseno će, je li čarobnije ljeti ili zimi. 

Supruga Damira upoznala je na poslu. Sreli su se na stubištu TV centra u Rijeci, a ostalo je, smije se, povijest. Sinovi su je, iskreno priznaje, toliko promijenili da je gotovo zaboravila kako je imala život i prije njih. Jerko Rafael maza je cijele obitelji i baš kao i Sanja jako voli jesti. Neki su dan njih dvoje bili u prodavaonici gdje je upitao mamu da mu kupi mačju hranu. - Rekla sam mu kako mi nemamo mačku, a on na to: ‘Pa nema veze, možemo probati’. Svaki me dan iznenadi nekim opažanjem ili pitanjem. Ima neku opsesiju s pitanjima o sreći pa me gotovo svaki dan pita jesam li sretna. Neki je dan na bratovo pitanje koje su mu tri želje odgovorio - da bude Leo Messi, da se zaljubi za cijeli život i da se oženi. Stariji Niko obožava nogomet, prilično je zreo za svoje godine, pravi je stariji brat. Još me zna nasmijati kada za brata kaže kako je ‘mali opet nešto napravio’ - raznježeno će Sanja.

Svaki put kada vidim bebicu pomislim kako bi to bilo lijepo. Baš bih voljela imati djevojčicu - priznaje.

Njezini se dani ne razlikuju od onih ostalih zaposlenih žena. Za ‘dobro jutro’ ima jurnjavu oko vrtića i škole, nakon čega slijedi posao na kojemu je od 9 do 21 sat. Nije sklona mistificiranju i nikad neće izgovoriti da radi najteži posao na svijetu. Sama si ga je, ističe, birala. No zato će naglasiti silan trud svog supruga, pomoć Maje, sestre... Nije zagovornik teza o superženama koje mogu i stižu sve. Nešto, kaže, uvijek ipak pati, no ludi je tempo ne sprečava da mašta i o trećem djetetu.  

- Svaki put kada vidim malu bebicu pomislim kako bi to bilo lijepo. Baš bih voljela imati djevojčicu - priznaje. 

Ne misli kako bi trudnoće mogle narušiti njezinu liniju. Ionako je, smije se, jedna od njezinih novogodišnjih odluka više se posvetiti sebi pa će se natjerati na fizičku aktivnost. Voli potrošiti na kremice, ali najdraža joj je prirodna kozmetika. Drage su joj i masaže ali na njih, kaže, više ne stiže. Sretna je kad nekim darom usreći bliske si ljude. Novac, priznaje, neće bacati uludo, slabost su joj čizme ali, ističe, po razumnoj cijeni. Mnogo je i želja koje joj se dosad nisu ostvarile. 

- Voljela bih s obitelji obići dijelove svijeta na kojima nisam bila, upoznati papu Franju, intervjuirati zanimljive mi ljude, realizirati neke emisije, nekome pomoći, riješiti se kredita, ponovno otići na Bali. Zapravo imam milijun želja - priznaje. 

Kao najemotivniji trenutak karijere izdvaja “Misiju zajedno” tijekom koje se najviše naplakala. Tada bi je tješile majke teško bolesne ili umrle djece, a trebalo je, svjesna je Sanja, biti obratno. Neke je priče i danas prate, a Sanja je zahvalna na svima jer u takvim trenucima, ističe, čovjek shvati koliko je važno biti svjestan dragocjenosti svakog trenutka, zdravlja svog i svoje obitelji, djece, stalnog posla i plaće. Kad bi mogla vratiti vrijeme, neke bi poteze povukla drukčije. 

- Otišla bih na putovanja na koja sam mogla otići, a nisam. I ne bih dala svoje vrijeme i povjerenje ljudima koji ga nisu zaslužili, kamoli opravdali - kaže temperamentna TV urednica koja priznaje i da lako plane, uđe u polemike i kada treba i kada ne, no grube riječi izbjegava. 

- Uvijek govorim ono što mislim, a to nije baš najpopularnije i nosi određene konsekvence. Zadovoljštinu dobijem kad vrijeme pokaže da sam ipak bila u pravu - iskrena je.

Sinovi me svojim izjavama znaju nasmijati do suza  

Ponosna mama Jerka Rafaela (4) i Nike (8) kaže kako je djeca svaki dan iznenade nekim pitanjem ili opažanjem. Neki je dan Jerko na bratovo pitanje koje su mu tri želje odgovorio - da bude Leo Messi, da se zaljubi za cijeli život i da se oženi. 

Supruga je upoznala na stubištu TV centra  

Sanjin suprug, 43-godišnji Damir Pavić dolazi iz Splita i inženjer je strojarstva. Sreli su se na stubištu TV centra u Rijeci, a ostalo je, smije se Sanja, povijest. 

Radim od jutra do mraka, ali svoj posao volim!  

Za ‘dobro jutro’ ima jurnjavu oko vrtića i škole, nakon čega slijedi posao na kojemu je od 9 do 21 sat. Nije sklona mistificiranju i nikad neće izgovoriti da radi najteži posao na svijetu. Sama si ga je, ističe, birala.  

Temperamentna TV urednica

Uvijek govorim ono što mislim, a to nije baš najpopularnije. Nosi određene posljedice. Zadovoljštinu dobijem kad vrijeme pokaže da sam ipak bila u pravu - kaže Sanja. 

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!