Već prošlotjednim dolaskom u knjižare “Mama zna najbolje (i tata)” autorice Marine Knežević Barišić (30) izazvala je poveće zanimanje. Promocija otvorena za sve roditelje i one koji to uskoro namjeravaju postati bit će u Profil Mozaiku u subotu, 18. svibnja, u podne. Knjiga je, otkriva nam Marina, nastala slučajno. Trudnoća joj je bila rizična i morala je biti kod kuće. Bilo joj je, govori, dosadno, nije znala kamo bi sa sobom pa je počela pisati kratke tekstove o svojim dojmovima. Tada još nije znala da će to biti dio knjige. S vremenom joj je, dodaje, palo na pamet da napiše knjigu. 

- Knjige koje sam do tada pročitala, nisu bile prema mom ukusu. Mislila sam da trebaju biti drukčije pa sam počela polako pisati. Možda je tu svoju ulogu odigrala i novinarska znatiželja. Kako god, odlučila sam provesti istraživanje među roditeljima; od trudnoće do prvih nekoliko godina s djetetom. Zanimalo me koliko su druge mame dobile kilograma u trudnoći, koliko im je trebalo da ih skinu, jesu li tražile epiduralnu anesteziju, kada su dijete počele odvikavati od pelena, doje li, spavaju li dovoljno i slično. U istraživanju je sudjelovalo oko 600 roditelja. Osim što su govorili o svojim iskustvima, dali su i savjete, pa ih u knjizi ima više od tisuću. I to o svemu što buduće roditelje može zanimati - govori autorica koja je do svih tih roditelja dolazila preko društvenih mreža. Naposljetku se našlo mnogo više od tisuću savjeta pa je autorica odabrala najzanimljivije. Mnogi su ju je, priznaje, dobro nasmijali, a jedan posebno.

Trudnoća mi je bila rizična. Morala sam mirovati kod kuće, nisam znala što bih sa sobom. Znatiželja mi nije dala mira

- Jedna žena je napisala ‘bit će trenutaka kad ćete se poželjeti baciti u grmlje pored kuće, samo da malo odspavate u miru, ali kad do toga dođe, sjetite se da je to vaše dijete i da će sve brzo proći. Bit će lakše nakon prvih par mjeseci’. To mi je bilo silno smiješno, jer svaka mama kojoj dijete nije dobro spavalo sigurno je baš to, barem jednom poželjela učiniti - govori Marina. Za sebe kaže da, kao i svi roditelji, u svakodnevnim situacijama koristi intuiciju. Knjige su, smatra, dobar bazičan početak, educiraju o svemu što slijedi nakon dolaska novorođenčeta u obitelj. Ni Marina, priznaje, nije mnogo znala kad je zatrudnjela, a onda se zainteresirala, stvorila bazu od koje je, s mužem i kćeri, krenula dalje u svakodnevnom životu. U odgoju i ljubavi, s djecom se ne može drukčije nego intuitivno, pa se baš tako i sama odnosi prema svojoj trogodišnjoj kćeri Emi. Svaki slobodni trenutak provodi sa svojom obitelji, suprugom Matom (33) i njihovom mezimicom. Odlaze na izlete, druže se s prijateljima i vole roštiljati. Kad odlaze na godišnji, kod njezinih su roditelja na Lošinju, a Marina priznaje da joj more uvijek nedostaje.

- Veselimo se odmoru! Posebno Ema, koja jedva čeka vidjeti baku, didu i uju. I dalje ćemo uživati zajedno, ali tada zajedno s mojima. Odlazimo na plažu, u šetnje i zapravo je to miran, pravi odmor. Kad smo u Zagrebu, Ema i ja volimo raditi kolače. Čim je mogla žlicom prebaciti brašno, počela je sa mnom kuhati. Sudjeluje u svemu što radimo suprug i ja, zajedno usisavamo, brišemo prašinu. Sve što mi radimo, radi i ona ako to želi - govori. 

Njezin suprug novinar je u “Provjerenom” i, tvrdi Marina, uživa u ravnopravnoj podjeli poslova. Nitko im ne pomaže jer njezini su na Lošinju, a njegovi pak na drugom dijelu grada. Zašli su u godine, pa se mladi par trudi što manje ih opterećivati. Baka servis su, priznaje, koristili tri dana u tjednu dok Ema nije napunila 18 mjeseci i krenula u vrtić. 

- Nije lako spojiti roditeljstvo i novinarstvo, ali ima to i svojih prednosti. Mogu uzeti dva slobodna dana bilo kad u tjednu, pa to obično budu petak i subota, suprug je slobodan vikendom, pa Ema u vrtić ide samo četiri dana. Zasad klapa nekako - govori novinarka kojoj se ne sviđaju stereotipi o muškarcima nesnalažljivima s djecom. Zato je u naslov knjige stavila i tatu.  

Smeta mi što se u većini knjiga zaboravi na očeve. Nisu svi tate holivudski stereotipi oca koji ne mijenjaju djetetu pelene

- Smeta mi što većina knjiga zaboravi na očeve. Nisu svi tate kao holivudski stereotip oca koji ne zna promijeniti pelenu. Ili nervozno šetaju ispred rodilišta umjesto da unutra budu s mamom i dočekaju zajedno svoje dijete. Nije točno da tata ne zna smiriti dijete, to je samo predrasuda. Većina današnjih očeva, u 21. stoljeću, žele biti dijelom života svog djeteta, sudjelovati u ljubavi, igri, odgoju, svemu što se tiče obiteljskog života. Zato u ovoj knjizi postoji posebno poglavlje za tate u kojemu su i savjeti drugih očeva. Neki su u njemu napisali ‘Kako je gordo biti tata, koji ponos to u meni izaziva’, a drugi pak neke toliko slatke stvari iz kojih se vidi da jako vole svoj očinski poziv i žele to prenijeti i drugima. Jedan moj kolega bio je među prvima koji je bio na porodnom s oba svoja sina i on je napisao svoja iskustva. Moj suprug je pisao svoje doživljaje našeg zajedničkog porođaja, dojenja, odgoja i povezanosti s našom kćeri. To mi je jedan od najdražih djelova knjige. Mislim da je dio za tate u knjizi jako važan - govori Marina, čijim se prvijencom ponosi cijela obitelj. Roditelji su joj, govori, znali što piše i oduševili se. Smije se dok svoju obitelj knjigoljubaca, uspoređuje s knjiškim moljcima, ali zna da su njezini jedva dočekali vidjeti njezino ime na nekoj knjizi. I tome se silno raduju. Iako je vidljivo da se na njoj neće zaustaviti, o sljedećim knjigama, još ne govori. Ima, kaže, neke ideje, ali o tom potom. 

Posebno poglavlje u knjizi za tate! 

Moj suprug je u knjizi opisao svoj doživljaj mog porođaja na kojem je bio prisutan, dojenja, odgoja i povezanosti s našom kćeri. To mi je, priznajem, najdraži dio knjige.