Spadam u žene koje nikad nisu bile zadovoljne svojim dojkama. Još u srednjoj školi imala sam veće dojke od vršnjakinja i počela sam hodati pogrbljeno, jer sam ih skrivala. I mama i sestra su imale manje dojke od mene, pa sam pomalo razvila kompleks i često maštala o tome da ću si, kad dođem do viška novca, plastičnom operacijom priuštiti smanjivanje dojki. S druge strane, one su bile dio tijela kroz koji je prolazio sav moj stres. Redovito sam ih kontrolirala i vrlo rano suočila s tim da bi taj stres mogao stvoriti probleme, no kako sam rodila troje djece i sve troje dojila, te inače redovito išla na preglede, nisam se baš nadala raku dojke, priča Ivana Kalogjera, predsjednica Udruge za podršku ženama oboljelim od raka 'Nismo same'.