Nitko u mojoj obitelji nije se bavio oldtimerima niti skupljanjem povijesnih stvari, no mene su od malena zanimale estetski lijepe i drukčije stvari s povijesnom pričom. Kad sam prije 12 godina kupovao prvi automobil, htio sam da bude lijep, a opet drukčiji od drugih. Odluka je pala na Spačeka i tad sam se zaljubio u njega, kaže Valentino Valjak (39). Otvoreni krov, sposobnost da ide po neravnim terenima, dovoljno mjesta da se ugradi krevet i jeftini popravci osvojilo je Valentina pa je, kako kaže, postao poput planinara u automobilu.

Spačekom je osvojio simpatije ljudi, ali i suprugu Katju. Kao voditelj hrvatskog kluba Citroen krenuo je na okupljanja ljubitelja tih starih automobila i putovanja po Europi.

- Još kao cura i dečko sa Spačekom smo krenuli na izlete, godišnje odmore po otocima, od Velebita do Drave, cijele Europe, a u budućnosti se nadam da ćemo i do Dalekog istoka. To je način života, a ljubitelji tog automobila su posebna ekipa, smatraju Spačeka članom obitelji, ne samo hrpom lima pa se čak prema susretima planiraju rođendani, svadbe, krštenja djece - kaže Valentino koji je kćeri Lunu (9) i Lotu (6) odmalena vodio na putovanja.

Upoznao je mnoge vlasnike i obožavatelje oldtimera pa je počeo organizirati Old school desant na Zagreb kad su gradom paradirale razne marke starih, ali skupocjenih automobila.

Nakon otvaranja muzeja odlučio je napisati i knjigu o povijesti automobila u Hrvatskoj i o Ferdinandu Budickom

- Radio sam u Ministarstvu znanosti na odjelu za izdavaštvo pa sam vidio da nemamo nijednu knjigu o povijesti automobilizma, a kako me zanimao fenomen prvog dolaska automobila među Hrvate počeo sam proučavati takvu građu. Odlučio sam napisati knjigu o povijesti automobila u Hrvatskoj od 1898. do 1945. godine - kaže Valjak. Posebnu je pozornost posvetio Ferdinandu Budickom koji nije bio samo prvi čovjek koji je doveo automobil u Zagreb 1901. godine nego je učinio mnogo više za hrvatsko društvo. Uskoro će se početi snimati i dokumentarac o tom svestranom bravaru koji je osnovao nekoliko institucija, poput HAK-a i sportskog saveza. I već kad je Valentino htio odustati od knjige upoznao je Ferdinandove unuke koji su iz Engleske i Švicarske došli u potragu za svojim korijenima. Sa sobom su donijeli 40-ak fotografija starih sto godina.

- Imao sam sveti gral u rukama i to je bio znak da nastavim dalje. Tražio sam dalje po arhivima, muzejima, knjižnicama i sakupio sam 480 fotografija iz tog razdoblja. Sve je to trajalo sedam mjeseci i nastala je monografija ‘Bešte, ljudi - ide auto’ - hvali se Zagrepčanin. Financirao je sve sam, a sad novac od prodaje ulaže u Muzej automobila Ferdinand Budicki.

- Imao sam knjigu, pisane i videomaterijale te mnogo starih automobila, nedostajao mi je samo prostor. Pokrenuo sam projekt Muzej automobila i okupio prijatelje. Uputio sam na stotine molbi da se prostor dodijeli udruzi građana, a knjigu sam odnio i predsjedniku Ivi Josipoviću. U prosincu prošle godine dodijeljeno nam je 1500 četvornih metara tvorničke hale nekadašnje tvornice Pluto - tvrdi otac dvoje djece. Krenuli su u adaptaciju prostora, a od svih dobronamjernika uz Valentina zvanog Tin ostao je samo jedan njegov prijatelj te troje umirovljenika koji su mu pomogli muzej staviti u funkciju. Do Noći muzeja potkraj siječnja uspjeli su sve urediti i posložiti automobile.

- Došlo je nekoliko televizija napraviti prilog i tu večer došlo nam je 10.000 ljudi u posjet te sam predsjednik, a bilo je - 8 Celzijevih stupnjeva taj dan - ističe. Osim starodobnih automobila, motora i bicikala u muzeju se održavaju tematske izložbe fotografija, tehničke radionice, predavanja, restauracije i noćne projekcije filmova.

        Želja nam je da se odrasli i djeca ovdje osjećaju ugodno, da nauče mnogo i zadrže se i po nekoliko sati     

- Želja nam je da se ljudi ovdje osjećaju ugodno, da nauče mnogo i zadrže se po nekoliko sati. Mogu popiti kuhano vino ili čaj, družiti se, organizirati si zabavu ili imati modnu reviju. Došlo nam je i mnogo djece iz osam osnovnih škola. Stalno ćemo modulirati dio postave, kao što sad imamo tematsku izložbu starih Spačeka - ističe Valjak. Dodaje da ljudi sami donose svoje retrofotoaparte, televizore, igračke pa bi mogli napuniti još jednu salu.

- Moj mi je hobi postao sad posao, doduše ne može se mjeriti s državnom plaćom, ali nadam se da će mi se jednog dana vratiti. Nisam se mogao zamisliti da do mirovine sjedim u uredu i prebirem papire. Sad živim za muzej kao i ostali ljubitelji oldtimera koji su čekali to godinama - zaključio je Tino koji ne staje s idejama. Već smišlja novi projekt - putopise iz Spačeka.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!