Prema istraživanjima, Hong Kong je najbolje mjesto za život zbog mnogo zelenih površina te prirodnih i kulturnih bogatstava te tolerancije. Upravo su se ondje “za stalno” skrasili Zagrepčani Vedran Zoričić (33) i Ana Trošćan (33). Vedran je završio hotelijerski menadžment, a njegova supruga kroatologiju i sociologiju te je oboje sanjalo da će raditi u struci. Međutim sudbina se poigrala s njima i kao dio crne statistike dugo nisu mogli naći posao u Hrvatskoj, pa su se odlučili sreću okušati daleko na Istoku... Otišli su 2008., a čak su se požurili i vjenčati se prije odlaska.

- Prijatelji u Hong Kongu pomogli su nam oko dolaska i boravka. Ana nikako nije mogla naći posao, a ja sam bio nezadovoljan u tvrtkama u kojima sam radio - prisjeća se Vedran koji sada predaje engleski u osnovnoj školi, a Ana radi u vrtiću. Dobro znanje engleskog bilo je presudno...

- To nije posao koji sam došao tražiti. Prvih osam mjeseci bio sam nezaposlen, i to je bilo najgore razdoblje u našem životu. Živjeli smo od jedne plaće. Sada radimo u odličnim uvjetima, imamo više nego dovoljna primanja. Djeca i kolege nas vole, a imamo i mnogo godišnjeg. Ani je jednako dobro na njezinu radnom mjestu. U školi u kojoj radim svi se predmeti predaju na engleskom, osim kineskog, a razina znanja engleskog među djecom je mnogo viša nego u Hrvatskoj. Predajem nižim razredima i razrednik sam prvašićima koje obožavam i koji se obožavaju grliti i penjati po meni. Kad vidim kako napreduju kroz godinu ili kada mi napišu nekakvu čestitku zahvale, srce mi se steže - govori Vedran. Najveća podrška su jedno drugome. 

Na plaži nam znaju prilaziti i tražiti da se fotkaju s nama - bijelcima

- Proživjeli smo teške trenutke i oslanjali se jedno na drugo. Roditelji su naravno uvijek bili i ostali podrška, ali im je trebalo vremena da se pomire s činjenicom da smo otišli. Sad nakon što sam proveo pet godina ovdje, mislim da bi mogao preživjeti i da sam došao sam. No bi li se usudio sam doći, to je pitanje. Oduvijek mi je bila želja ‘vidjeti svijeta’, ali nikad nisam imao prilike - govori Vedran. Pregršt godišnjeg koriste za istraživanje egzotičnih azijskih destinacija. 

- Putujemo tri do četiri puta na godinu i uživamo. Bili smo na Borneu, Filipinima, Tajlandu, u Vijetnamu, Kambodži, Šri Lanci, Australiji i SAD-u. Prosječni godišnji traje desetak dana, a potrošimo oko 1000 - 1200 eura za prijevoz, smještaj, hranu. Putujemo s ruksakom na leđima, jeftinim aviokompanijama, spavamo u jeftinim sobama. Na Tajlandu smo završili na Ko Phi Phi gdje se snimao ‘Žal’ s Leonardom DiCaprijem. A Vijetnam smo prijatelj Saša i ja prošli na motorima od juga do sjevera. Avantura i pol. O svemu se trudim pisati na svom blogu - kaže Vedran koji se, među ostalim, bavio troskokom, pa je nastavio trenirati i kad se preselio. Ali za ozbiljan trening je morao na stadion u središte grada. Bračni par živi u iznajmljenu stanu od 60 četvornih metara u zapadnom dijelu Hong Konga - Sai Kung. 

- Mjesto podsjeća na Opatiju jer je na moru, ali je među jeftinijim dijelovima. Mjesečna najamnina je oko tisuću eura, dok bliže centru može biti i dvostruka, čak i četverostruka. Ostali troškovi nisu visoki s obzirom na primanja. Jedino se troškovi javnog prijevoza nakupe kroz mjesec dana, ali zato funkcionira odlično. Rijetko sam kada zakasnio na posao zbog autobusa ili podzemne. Režije su minimalne i zbog toga jer država subvencionira dio računa za struju s obzirom na to da svake godine ima viškova u proračunu. Hrana je više nego pristupačna ako se jede kineska ili brza hrana, a postaje malo skuplja prevladavaju li zapadnjačke namirnice.

- Nakon posla idemo ili doma pa kuhamo večeru i gledamo TV ili se nalazimo u gradu sami ili s društvom te večeramo, šopingiramo, idemo u kino... Većina prijatelja živi daleko od nas, pa nema spontanih druženja. Ima dana kada mi jako nedostaje društvo iz Hrvatske i kada bih želio da je teleportacija moguća, ali i preko toga se može. I mora. Ovdje smo sklopili odlična prijateljstva, samo su običaji i uvjeti drukčiji nego kod kuće. Nedavno smo otkrili da ima dosta ljudi iz naših krajeva koji se okupljaju na ‘balkanskim večerama’ u jednom restoranu i radi se ‘dernek’. Tu smo jeli i najskuplje ćevape, došli su nas 120 kuna! - pripovijeda Vedran. Relativno brzo su se uklopili jer, kažu, sve je skoro kao na zapadu... Skoro...

- Ljudi su srdačni, ali većina ih ima rezervu te poštovanje prema strancima, pa će u autobusu mjesto pored bijelca uvijek biti zadnje popunjeno. Na plaži nam znaju prići i tražiti da se fotkaju s nama, bijelcima. Zahvaljujući dugotrajnoj britanskoj vlasti, ljudi ovdje nisu previše različiti od nas. Istina, podriguju u javnosti, režu nokte u autobusu, srču i mljackaju, i to može jako živcirati, ali isto tako stavljaju masku čim zakašlju, uredno čekaju u redovima za javni prijevoz bez guranja, a ako ti ispadne novčanica trčat će za tobom da ti je vrate. Stvari u javnim ustanovama funkcioniraju besprijekorno. Većina ljudi radi šest dana na tjedan osam do 12 sati. Mnogo ulažu u obrazovanje djece koja su u školi po cijeli dan, pa i vikendom. Jako vole kućne ljubimce koje nerijetko vozikaju u kolicima i brišu im guzu poslije nužde. Glasni su dok govore, iako ne viču. Mogu si priuštiti ‘normalan’ život i putovanja koja su tamo prilično jeftina.

Oboje priznaje da im nedostaju obitelji i prijatelji, rituali ispijanja kava, izleta do mora, roštiljanja u vrtu. Srećom, spašavaju ih internet i Skype. No ipak žele ohrabriti mlade da probaju, ali da se pripreme i na razočaranja. 

- Super nam je, ali malo je falilo da se kući vratimo nakon godinu dana podvijena repa. Mnogi nisu izdržali ni toliko. Dakle, treba istražiti mogućnosti, kupiti povratnu kartu i svakako probati. Uz svu silnu tehnologiju kojom raspolažemo, danas nigdje na svijetu nije - predaleko. Drugi kraj svijeta je na zaslonu računala udaljen samo jedan klik mišem. Ili dva – zaključuju ti mladi Zagrepčani.

Nov ih je život još snažnije povezao

Na kraju dana ostajemo nas dvoje sami iako imamo prijatelje koji pomažu i tu su kada treba. Odlazak u nepoznato nas je zbližio i, iako nije uvijek lako, treba se odvažiti, pričaju Vedran i Ana.

Preuzeto iz tjednika SuperMile - svake srijede besplatno ekskluzivno uz 24sata!