Sjednite s djetetom i kao sa “velikim”  čovjekom  popričajte o njegovim stalnim potrebama i na temelju toga odlučite: koliki džeparac ćete im dati. No, trebat će vašu pomoć kako bi pravilno rasporedili svoj proračun i da sve svoje rashode mogu i moraju pokriti samo sa onim što imaju. Djecu treba upozoriti da će imati i neke troškove na koje su sada zaboravili poput prijateljevog rođendana, novog CD-a te da za to uštede od džeparca.
 Najprecizniji odgovor na pitanje koliko im tjedno treba dati je: dovoljno da pokriju te “ugovorene” troškove kako svaki drugi dan ne bi tražili novac. To znači da im i jasno treba dati do znanja da između dva džeparca nema nikakvih “dodataka”. Suze, ljutnja ili prepredeniji pokušaji nagovaranja da im otvorite svoj novčanik, moraju ostati neuspješni.

NEMA ŽIVOTA NA KREDIT
Nije važno samo koliko već i kada im dati “plaću”. Neka djeca moći će svoj džeparac preraspodijeliti  da “prežive” do slijedećeg, no većina će ih, osobito sa prvim džeparcima, ostati prebrzo praznih džepova.

MALI BANKARI TREBAJU NADZOR
U tjednima prvih džeparaca pratite kako dijete “bankari” i ne kritizirajte ga, već podučite. Uočite li stvarni jaz između danog im novca i “rashoda”, odnosno da su im potrebe stvarno veće, povećajte iznos.

ZA PLAĆU JE VAŽAN TAJMING
Ako djeca traže “samo dio džeparca unaprijed”, rečenica “Džeparac dobivaš petkom i tu ništa ne mogu napraviti”, odučit će ih od života na kredit. Nema potrebe za dodatnim objašnjenjima.