To je zeljasta biljka koju neki zovu prokulica, drugi kelj pupčar, briselski kupus ili čimulica. Kod nas se uzgaja više na kontinentu, a mnogi ne znaju kako zapravo izgleda prije berbe.
Kelj pupčar naraste do 80 centimetara, na vrhu ima zelene listove, a ispod, duž cijele stabljike, rastu listovi na dugim peteljkama iz kojih se formiraju okrugle glavice promjera oko tri do pet centimetra - to je zapravo ono što jedemo. Na jednoj stabljici može ih biti i više od 50 komada.
Tijekom rasta kelj pupčar treba redovito navodnjavati jer zbog nedostatka pupovi ostaju sitni i dobiju gorki okus, savjetuju na portalu agroklub.com. Berba se obavlja u više navrata, kod nas krajem prosinca i tijekom siječnja, i to odozdo prema gore - dolje prije dozrijevaju.
Čiste tijelo od otrova
Prokulice glase za jedno od najzdravijih povrća, a dobro ih je kuhati na pari (ne dulje od pet minuta), ne uronjene u vodi, jer se tako čuvaju korisni sastojci. Prepune su vitamina C, A, B kompleksa, potom magnezija, kalcija, kalija, folne kiseline... Sadrže i određene tvari koje pomažu jetri u stvaranju enzima koji neutraliziraju toksične tvari u tijelu.
Vjeruje se kako su ih počeli uzgajati na području Belgije u 13. stoljeću. Prvi zapisi o ovom zdravom povrću datiraju iz 1587. godine. Najveći europski proizvođač prokulica je Nizozemska - proizvedu više od 80.000 tona godišnje.
Pogledajte kako izgleda plantaža i berba prokulica:
Brzinski recept:
Sastojci:
- 700 g prokulica
- 50 g maslaca
- malo ulja
- 5 velikih žlica krušnih mrvica
- sol
- papar
- usitnjen češanj češnjaka
Postupak:
Prokulice kuhajte na pari pet minuta. Ako su velike, prepolovite ih prije kuhanja. Potom na tavi otopite maslac, dodajte ulje pa na tome prepržite krušne mrvice. Kada porumene, ubacite kuhane prokulice i ostale začine. Neka se prži minutu, dvije - i to je to.