Slonovi bi trebali često dobivati rak. Ipak su u pitanju ogromne životinje, koje znaju težiti do osam tona. A za samo postojanje slona, potrebno je jako mnogo stanica koje bi stvorile toliku masu.
Sve te stanice potekle su od jednog oplođenog jajašca, a svaki put kad se stanica dijeli, postoji šansa da će mutirati te da će dovesti do raka.
Međutim, slonovi nisu skloniji raku od manjih životinja, makar je kod njih potrebno puno više stanica. Neka istraživanja čak sugeriraju da se kod slonova rak rjeđe pojavljuje, nego kod ljudi.
U utorak, 14. kolovoza, tim istraživača je izvijestio o tome što može biti djelomično rješenje ove misterije: slonovi se štite štite jedinstvenim genom, nazvanim LIF6, koji agresivno ubija stanice čija je DNA oštećena. Smatraju da je tijekom evolucije kod slonova taj gen postao pasivan. Ali nekako je uskrsnuo, poput zombija i pokazao se izrazito korisnim.
Vincent J. Lynch, evolucijski biolog na Sveučilištu u Chicagu i koautor članka, objavljenog u medicinskom časopisu Cell Reports, izjavio je da razumijevanje kako se slonovi bore protiv raka može biti nadahnuće za razvoj novih lijekova.
- To bi nam moglo reći nešto temeljno o raku kao procesu tijelu. A ako ćemo imati sreće, moglo bi nam dati uvid u to kako liječiti rak kod ljudi - objasnio je dr. Lynch.
Znanstvenici istražuju rak, ili nedostatak istog, kod velikih životinja od sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Posljednjih godina neki su istraživači počeli provoditi detaljna istraživanja gena i stanica tih vrsta, tražeći nove načine za borbu protiv te bolesti.
Neka od prvih istraživanja usredotočila su se na dobro proučavani antitumorski gen nazvan p53. On stvara protein koji može osjetiti kada nastaju oštećenja na DNK. U tom slučaju protein se prebacuje na niz drugih gena.
Oštećena stanica može može reagirati popravkom oštećenih gena ili može počiniti samoubojstvo, tako da njezini potomci ni ne dobiju šansu dobiti i prenijeti dalje nove mutacije.
2015. Dr. Lynch i njegovi kolege otkrili su da su slonovi razvili neobične p53 gene. Ljudi imaju samo jednu kopiju tog gena, a slonovi ih imaju čak dvadeset. Istraživači na Sveučilištu Utah su došli do istog zaključka neovisno o Lynchovom istraživanju.
Oba tima su uočila da kod slonova roj p53 gena agresivno odgovara na pojavu oštećenih DNK stanica. Njihova tijela ni ne pokušavaju obnoviti oštećenu stanicu, već ju u potpunosti uništavaju.
Nakon prvotnog uspjeha, tim dr. Lyncha je nastavio traživati gene koji se bore protiv raka i pronašli su još jedan gen, kojeg su nazvali LIF6, za kojeg se ispostavilo da imaju samo slonovi. Kao odgovor na oštećene stanice, kod slonova gen p53 se prebacuju na gen LIF6, te kod njega stvaraju proteine koji onda u tijelu rade kaos, piše New York Times.
Eksperimenti dr. Lyncha su pokali da se LIF6 proteini kreću prema mitohondrijima, otvaraju otvore u njima, dopuštajući molekuli da se izlije. Molekule iz mitohondrija su otrovne, uzrokujući smrt oštećene stanice.
- Ovo saznanje je bitan dio slagalice, ali potrebno je još mnogo istraživanja koji bi potvrdili funkcionalnost gena LIF6. NA drugu stranu, ovo je fantastično otkriće - izjavio je dr. Joshua D. Schiffman, pedijatrijski onkolog na Institutu za rak Huntsman na Sveučilištu Utah, koji je također proučavao rak kod slonova.
Ali, ispostavilo se da gen LIF6 ima bizarnu prošlost. Svi sisavci nose sličan gen, nazvan samo LIF. U ljudskim stanicama obavlja nekoliko različitih aktivnosti, kao što je slanje signala iz jedne stanice u drugu. Ali gotovo svi sisavci - uključujući i ljude - imaju samo jednu kopiju LIF-a.
Jedine iznimka od toga pravila su slonovi i njihovi bliski srodnici, kao što su morske krave, otkrili su dr. Lynch i njegovi suradnici. Ti sisavci imaju nekoliko primjeraka LIF-a, gdje ih slonovi imaju čak deset.
Te kopije su se pojavile zahvaljujući neurednim mutacijama u precima morskih krava i slonova prije više od 80 milijuna godina.