Prema Eurostatovim podacima, u Hrvatskoj se godišnje baci oko 280.000 tona hrane, što je oko 72 kilograma po stanovniku, a europski je prosjek 131 kilogram. Čak 76% bačene hrane stvaraju kućanstva.
Ova 72 kilograma hrane zapravo znače da svatko od nas (ako se smatra prosječnim Hrvatom) godišnje baci 12 kilograma mesa, 15 kilograma voća i 45 kilograma povrća.
Ta količina hrane bila bi dostatna za obroke četveročlane obitelj tri tjedna u godini, a kad bismo tu hranu donirali humanitarnim organizacijama, ona bi mogla nahraniti stotine ljudi u potrebi.
Zašto smo toliko opušteni kad je riječ o bacanju hrane, a žalimo se kako je sve preskupo?
Hranu često uzimamo zdravo za gotovo
Zanimljivo je da se skuplja hrana rjeđe baca od jeftinije. Naime, istraživanje objavljeno u časopisu Mitigating Household Food Wastage pokazuje da potrošači pažljivije postupaju s hranom koju percipiraju kao vrijednu - primjerice, ekološko povrće ili kvalitetno meso.
Kad znamo da je proizvod skuplji, odnosno da nije kupljen na akciji, manje smo skloni dopustiti da završi u otpadu jer gubitak doživljavamo ozbiljnije. Upravo taj psihološki faktor - povezanost cijene i vrijednosti, igra važnu ulogu u našim navikama i može pomoći u smanjenju bacanja hrane.
Proizvodnja hrane općenito nije jeftina, ona iziskuje resurse i energiju. Primjerice, za proizvodnju kilograma goveđeg mesa potrebno je otprilike 15.000 litara vode (što uključuje i vodu korištenu za uzgoj stočne hrane), energiju za preradu i obradu, transport i skladištenje. Povrće i voće također zahtijevaju resurse, ali u manjoj mjeri, no i ovdje je riječ o tisućama litara vode i energiji utrošenoj za transport, pakiranje i hlađenje. Bacanjem hrane ne gubimo samo namirnicu nego i sve resurse koji su uloženi u njezinu proizvodnju.
Neki stručnjaci za održivost ističu kako bi povećanje transparentnosti o stvarnim troškovima proizvodnje hrane (voda, energija, rad) pomoglo potrošačima da razviju osjećaj o pravoj vrijednosti hrane.
Ne razlikujemo osnovne oznake
Prema procjeni Europske komisije, do 10% od 88 milijuna tona otpada od hrane koji godišnje nastane u Europskoj uniji proizlazi iz nerazumijevanja oznaka "upotrijebiti do" i "najbolje upotrijebiti do".
Mnogi potrošači smatraju da hrana nakon navedenog datuma automatski postaje nesigurna za konzumaciju, iako to nije uvijek slučaj. Oznaka "upotrijebiti do" na hrani odnosi se na sigurnost, tj. upućuje na datum do kojeg se hrana može konzumirati, a nakon njegova isteka ne smije se konzumirati, bez obzira na to što nema vidljive promjene u izgledu i mirisu, navodi Hrvatska agencija za poljoprivredu i hranu.
Hrana s tom oznakom, kao što su svježe meso, riba, salate spremne za jelo i mliječni proizvodi, ne smije se jesti nakon tog navedenog datuma, čak i ako dobro izgleda ili miriše. Bakterije koje se ne mogu vidjeti golim okom ili namirisati mogu naštetiti našem zdravlju.
Oznaka "najbolje upotrijebiti do" odnosi se na kvalitetu, tj. hrana će biti sigurna za konzumaciju i nakon navedenog datuma, ali u tom razdoblju može doći do promjene senzorskih svojstava. Primjerice, može početi gubiti okus, mijenjati teksturu i sl. Ta se oznaka često može naći na dugotrajnijoj hrani, kao što su tjestenina, riža, konzerve, zamrznuta hrana i grickalice.
Kod takve hrane možemo uz pomoć osjetila (izgled, miris ili okus) provjeriti je li još dobra za jelo.
Planirajte obroke, uštedite na hrani
Jedan od najučinkovitijih načina za smanjenje bacanja hrane je planiranje obroka. Kad unaprijed znamo što ćemo kuhati, kupujemo samo potrebne namirnice. Planiranje obroka također pomaže da bolje iskoristimo ono što već imamo u hladnjaku, osmislimo jela od ostataka i uštedimo novac.
Obratite pozornost na nekoliko jednostavnih navika. Prije odlaska u trgovinu provjerite hladnjak i smočnicu, napravite popis kako biste izbjegli impulzivnu kupnju i gomilanje namirnica.
Vikendom odvojite sat-dva i pripremite nekoliko jela unaprijed (primjerice rižu, pečeno povrće, umake). Na dio police u hladnjaku stavite natpis "Pojedi prvo". Tako ćete smanjiti šansu da neka namirnica ostane zaboravljena.
Budite kreativni, od ostataka povrća napravite temeljac koji potom možete zamrznuti i poslije iskoristi za rižoto ili umak, od staroga kruha napravite krutone ili krušne mrvice, a od prezrelog voća kolač.
Ako ne znate odakle i kako početi, pomozite sebi aplikacijama poput Yummly, Paprika Recipe Manager ili Plan To Eat. Ovi digitalni čarobnjaci nude personalizirane preporuke recepata, planer obroka, integrirani popis za kupnju, pa čak i unos vlastitih recepata.
Svaka namirnica koju cijenimo i iskoristimo do kraja ne samo da štedi novac i resurse nego i pomaže smanjiti pritisak na okoliš te potiče zdravije prehrambene navike. Bacanje hrane nije samo minus u našem kućnom budžetu nego i globalni problem, koji možemo riješiti malim svjesnim koracima.
Upravo na toj ideji nastao je projekt ‘Pojedi me do kraja’, koji podsjeća da se bacanje hrane može smanjiti pametnim navikama. Osim kod kuće, hranu možete spasiti i u restoranima. Metro i 24sata pokrenuli su akciju u kojoj možete pronaći mrežu restorana s oznakom ‘Pojedi me do kraja’ u kojima možete zatražiti pakiranje ostataka obroka za doma. Na taj način imate dodatni obrok, čuvate okoliš i štedite novac. Više informacija i savjeta pronađite na micrositeu projekta gdje možete sudjelovati i u nagradnom natječaju!