U cvijeću leži tiha snaga. Ono donosi utjehu, popravlja raspoloženje i uljepšava domove. Njime izražavamo zahvalnost, privrženost i ljubav. Nezaobilazni je pratitelj sretnih i onih manje sretnih događaja. Rođendani, Valentinovo, blagdani, vjenčanja, zaruke, rođenje djeteta, godišnjice, promocije i pogrebi nezamislivi su bez cvijeća. Njegov jezik razumiju svi, a njegova je simbolika slikovita i kreativna.
Umjesto cvijeća - kvasac i WC papir
No početkom pandemije koronavirusa u ožujku 2020., kad je cijeli svijet otišao u lockdown, cvjećari su morali zatvoriti vrata, a kupci su umjesto rascvjetalih ranunkula ipak birali kvasac i brašno, a umjesto delikatnih frezija - toalet papir. Zabranjena su bila sva okupljanja, čak i obiteljska, pa i pogrebi, te su tako (privremeno) nestale i uobičajene cvjetne prigode.
Kao rezultat takvih kretanja europsko tržište rezanog cvijeća zabilježilo je golem gubitak od čak milijardu eura u prvih šest tjedana zatvaranja, izvijestio je Union Fleurs, međunarodna udruga trgovaca cvijećem. Rijetko tko je u ovoj industriji ostao pošteđen – od malenih uzgajivača i farmera u Africi i Nizozemskoj pa sve do ekskluzivnih cvjećara u Parizu i Londonu.
Muke i za domaće cvjećare
U tom nesretnom lancu svoju kariku ima i vlasnica cvjećarskog obrta Poppy, Rafaela Petrinić. Njezin je posao, kao uostalom i onaj mnogih njezinih kolega i kolegica, usko vezan za evente i događanja na kojima se okuplja veći broj ljudi, a s obzirom na sve već spomenute zabrane opseg posla smanjio joj se za čak 70%.
- Poslujem od 2004. godine, a proteklih godinu i pol dana smatram daleko najlošijim periodom otkad radim. Za sada još nekako opstajem i nadam se boljim danima - kaže Rafaela Petrinić.
Kriza kao prilika
Dodaje kako je sreća u nesreći za njezino poslovanje činjenica da je svoj prodajni prostor na Britanskom trgu u Zagrebu, zatvorila nekoliko godina prije pandemije te se orijentirala isključivo na rad po narudžbi. Tako zbog pandemije nije ni mogla izgubiti klijente koji bi u cvjećarnicu ušli slučajno i neplanirano.
- Imala sam svoje stalne klijente kojima sam na tjednoj bazi isporučivala cvijeće i cvjetne aranžmane. Budući da su dio njih tvrtke čiji su zaposlenici s dolaskom korone počeli raditi od kuće, otpao je i taj dio posla. Nemam zaposlenih pa je i s te strane bilo nešto lakše. Naime, za sve veće poslove, po potrebi sam znala angažirati vanjske suradnike i sve je sjajno funkcioniralo - prisjeća se Rafaela.
Na zatvaranje obrta nije pomišljala ni u najgorim danima, već je u krizi zapravo uvidjela novu priliku. Priliku da investira u sebe, dodatno se usavrši i educira.
- Višak vremena koji se pojavio, odlučila sam iskoristiti za dodatne edukacije iz cvjećarstva, i to u inozemstvu. Smatram da je svaki posao moguće raditi još bolje i veliki sam pobornik cjeloživotnog učenja. Doći će dan kada korone više neće biti, a ja ću ga dočekati spremna i puna novih znanja i vještina koje ću s veseljem ponuditi mojim kupcima - optimistična je naša sugovornica.
Posao se prepolovio
Nešto drugačije iskustvo ima Ivana Završki, vlasnica cvjećarnice Marijan na zagrebačkom Kvatriću. Budući da se njezin lokal nalazi na vrlo frekventnom mjestu, morala je uvesti i neke promjene. U svakodnevnom je radu striktno slijedila epidemiološke mjere - dezinficirala je površine, nosila je masku, a od svojih je kupaca tražila držanje propisane udaljenosti. I njezin se posao u proteklom razdoblju doslovno prepolovio, a promet joj je pao za više od 50%. S nostalgijom se prisjeća vremena prije pandemije, kad je potražnja za cvijećem bila u blagom porastu.
- Bila sam sretna jer sam shvatila da je cvijeće konačno i u nas postalo dio životnog stila. Nerijetko su ga žene kupovale i same sebi, a već nekoliko godina najviše su se tražili tulipani, alstromerije, božuri i suncokreti. Naravno, tu su i ruže, koje su vječne i uvijek u modi - kaže nam Ivana.
Ona je, za razliku od Rafaele, uspjela dobiti potporu za očuvanje radnih mjesta i još je koristi. Budući da ima jednu djelatnicu, to joj je značajna pomoć, a preostale troškove, iako otežano, redovito podmiruje.
S dolaskom toplijih dana i popuštanjem mjera, i njezin je posao živnuo. S veseljem je dočekala proljetna i ljetna vjenčanja, prve pričesti i krizme te rijetke, ali važne evente koje je popratila svojim cvjetnim kreacijama. Poduzetnički duh je ne napušta pa sve češće razmišlja i o proširenju poslovnog modela i ulasku u online vode, ali, kaže, još nije vrijeme za to.
- Svaka značajnija promjena u koju bih se sada upustila, iziskuje određena financijska sredstva kojima trenutno ne raspolažem. Pratim situaciju i nastojim joj se prilagoditi, a veća ulaganja pričekat će bolja vremena - oprezna je Ivana Završki.
Vjera u bolje dane
Usprkos svemu, ni Ivana se nije odlučila za drastične korake. Odlučila je učiniti sve što može kako bi na životu održala cvjećarnicu koju su, sada već davne 1970. godine, otvorili njezini roditelji, a ona je posao preuzela prije pet godina. I ona, kao i Rafaela, vjeruje da će se život uskoro vratiti u normalu, a tako i želja kupaca da svoj život opet uljepšaju i oplemene cvijećem.