Postojalo je vrijeme u kojem su dani prolazili bez notifikacija i ekrana, a raspored se znao bez aplikacija. Dogovori su se sklapali dan prije i svi su doista dolazili točno na vrijeme. Do škole se išlo pješice, bez pratnje i poruka "Jesi stigao?". Ulice su bile igrališta, a dvorišta mjesta na kojima su se rađala prva prijateljstva i svađe koje bi trajale točno do sutra. Nije bilo mnogo, ali bilo je dovoljno.
Je li prije zaista bilo bolje ili je riječ o izlizanoj frazi? Istraživanje iz 2023. pokazuje da se u eri u kojoj mobiteli preuzimaju središnju ulogu u našem životu mnogi ljudi počinju osjećati nostalgično. Razlog je taj što se prošlost čini manje stresnom i emocionalno izazovnom. Drugim riječima, čini se kao da je sve bilo lakše.
Nije ovo slučaj samo kod starijih ljudi. Guardian piše kako i mnogo mladih priželjkuje one dane u kojima nije bilo interneta, pametnih telefona i svega što je moderno vrijeme donijelo. Premda se prošlost ne može vratiti, danas vam donosimo neke trenutke iz djetinjstva kojih ćete se sigurno prisjetiti s osmijehom.
Ispod sata, na igralištu i ispred zgrade
Dogovoriti druženje nekad je bilo najlakše na svijetu. Nije trebalo sto poruka, lokacija ni emotikona, samo jedno "Vidimo se sutra kod škole" i svi su znali gdje treba biti. Naravno, osim onih koji bi u međuvremenu završili u kazni ili ih mama jednostavno ne bi pustila.
Igrališta, dvorišta i ulice ispred zgrada odjekivali su smijehom i zvukom lopte koja udara o beton. Popularne igre poput graničara, gumi-gumija, školice, skrivača ili crne kraljice 1-2-3 okupljale su sve mališane iz ulice.
Najveći stres u tom trenutku bio je zvuk automobila, kad su svi počeli trčati na svoju stranu ulice dok zrak nije opet bio čist. Ponekad se napravila i neka nepodopština, poput krađe voća iz susjedova vrta, a te maline i jabuke bile su najslađe na svijetu.
Kad se upale svjetla, zna se da je vrijeme za ići doma
Prvi vjesnik kraja igre bila je ulična rasvjeta. Većina djece sama je pratila ritam dana. Roditelji nisu stalno stajali vani, ali su pratili situaciju s prozora ili balkona te bi ponekad upozorili na opasnosti ulice jer igra nije uvijek bila bezbrižna. Izbile bi svađe zbog pravila, tučnjave zbog lopte ili bi se netko poskliznuo i ogrebao koljeno. Djeca su često završavala mokra ili uprljana, ali to se smatralo normalnim dijelom igre.
Nije da su svi bili presretni zbog odlaženja kući, ali znalo se da ih sutra sve to opet čeka u isto vrijeme na istome mjestu. Ponekad bi igra bila toliko dobra da se dozvoljeno vrijeme probilo. Tad bi se vidjelo tko je dobar pregovarač, a tko je ipak morao propustiti sutrašnje druženje jer je zaradio kaznu.
Večernja zabava i okusi djetinjstva
Navečer se doma gledao film ili serija na jednom od tri programa, a u posebnim prilikama posuđivao se film u videoteci. Muzika se slušala s kaseta, a poseban čar bio je snimiti vlastitu kasetu "loveći" najdraže pjesme na radiju.
Nakon žive igre znalo se da slijedi i slasna večera. Nije bilo fast fooda ili dostave na klik. Najdraža jela bila su ona najjednostavnija - griz na mlijeku, kruh s majonezom i "posebnom" ili palačinke s pekmezom. Posebne namirnice često su dolazile od rodbine iz inozemstva jer tad nije svaki proizvod bio dostupan kao danas.
Onaj tko je imao braću i sestre danas se vjerojatno s osmijehom prisjeća načina dijeljenja čokolada i sokova. Uzimalo se ravnalo kako bi svatko dobio jednak komad čokoladice, u milimetar. Sokovi su se morali podijeliti u dvije jednake čaše s detaljnom provjerom je li tekućina u svakoj čaši na istoj razini. Čist račun, duga ljubav.
Povratak u djetinjstvo
Iako se djetinjstvo ne može vratiti, određeni okusi i proizvodi mogu nas na tren vratiti u prošlost. Upravo zbog spomenutog osjećaja nostalgije, mnogi brendovi pokušavaju rekonstruirati to vrijeme. Među njima je i Lidl, u kojem je u tijeku “Retro tjedan”.
Na Lidlovim policama možete pronaći nekadašnja pakiranja Faks helizima, Domaćice, Ornela, Franck kave i mnogih drugih proizvoda zbog kojih ćete pomisliti da ste se vratili u prošlost. Iako se ne možemo teleportirati u to vrijeme, barem ga na tren možemo okusiti. I tad, baš kao u Proustovim romanima, osjetiti mir bezbrižnog djetinjstva i nekih boljih vremena.