Mnogi ljudi, nažalost, o mirovini počnu razmišljati tek u kasnijim godinama, kad bi, prema mišljenju financijskog stručnjaka Chrisa Hogana, moglo biti prekasno. Hogan je stručnjak za mirovine i autor nekoliko bestselera o financijama, a kako piše u jednoj od knjiga, "Retire Inspired: It's Not an Age, It's a Financial Number", 40-e su najvažnije desetljeće za planiranje mirovine.
Za razliku od 20-ih i 30-ih, u toj fazi života teže je oporaviti se od "financijskih pogrešaka", odnosno pogrešnih odluka koje možda donesemo, ističe Hogan. U 40-im velike financijske odluke, poput uzimanja novoga kredita na 15 ili više godina ili preseljenje zbog novog posla, mogu uvelike utjecati na naše dugoročne ciljeve.
40-e su desetljeće u kojem nam počinje ponestajati vremena za popravljanje financijskih pogrešaka. Tad ni male pogreške više nisu male, kaže Chris Hogan.
Izbjegnite klasičnu zamku 'zaslužujem to'
Jedna od takvih pogrešaka je, prema Hoganu, takozvana zamka "zaslužujem to", uobičajena među četrdesetogodišnjacima koji se nagrađuju skupom kupnjom koja zahtijeva ulazak u kredit (npr. nov auto) ili nadgradnjom načina života, što rezultira skretanjem plana za mirovinu nizvodno.
Međutim, Hogan ističe kako takve pogreške nisu nepremostive, samo ih je teže prevladati nego kad smo u dvadesetim i tridesetim godinama. U svakom slučaju, štednja i disciplina u četrdesetima ključ su za dostojnu mirovinu u poznijim godinama, a važnost toga Hogan objašnjava na vrlo zgodnom primjeru - kad bi se razmatranje o štednji za mirovinu stavilo na medicinsku ljestvicu, dvadesete bi bile "stabilno", tridesete "ozbiljno", a četrdesete "kritično" stanje.
Informirajte se
Ako u toj dobi još nemate financijski plan i ne štedite dodatno za mirovinu (izuzev obveznog fonda), krajnje je vrijeme da počnete. Štednjom u dobrovoljnome mirovinskom fondu (treći stup) povećavate svoju mirovinu iz prvog i drugog stupa. Što prije počnete štedjeti u trećem stupu, vaša ukupna štednja povećava se zbog prinosa koji ostvaruju društva za upravljanje mirovinskim fondovima i državnih poticaja od 15%. Informirajte se o mogućnostima i napravite dobar plan, bez obzira na to jeste li već debelo zakoračili u četrdesete ili vam se one tek bliže. Što ranije počnete planiranje mirovine, to će ono biti lakše i učinkovitije.
Disciplina na prvome mjestu
Ako ne znate kako napraviti financijski plan i niste sigurni odakle početi, pomoć financijskog stručnjaka svakako će vas brže dovesti do cilja. Osim toga, važno je stvoriti naviku štednje i skromnosti jer će vam tako biti lakše jednom kad budete u mirovini. Umjesto da se tek tad privikavate na skromniji život, odnosno na pažljivo baratanje svakom kunom, već ćete imati tu naviku i to vam neće "teško pasti".
Pritom je iznimno važna disciplina - maksimizirajte iznos koji ćete izdvajati za štednju koliko vam to mogućnosti dopuštaju i nemojte dopustiti da vam se "zalomi" pa da koji mjesec preskočite štednju ili da vam stvari koje nisu neophodne postanu prioritet. Podsjećamo - takve su pogreške dopustive u mlađim danima, ali želite li pristojnu mirovinu u budućnosti, četrdesete su krajnje vrijeme da "stegnete remen".
Kako to funkcionira u stvarnosti?
Odlučite li, primjerice, odvajati 200 kn mjesečno za mirovinu stavljajući "novac u čarapu", nakon 25 godina imat ćete oko 60.000 kuna, ali odlučite li isti iznos uplaćivati u dobrovoljni mirovinski fond, računica će se uvelike razlikovati. Naime, uz državne poticaje od 15% godišnje i prosječan godišnji prinos od 3% tijekom svih 25 godina uplate, na računu ćete ukupno imati 103.252 kune ili 43.252 kune više negoli ste zapravo uplatili. Osim toga, mjesečni iznosi uplate ne moraju biti fiksni jer ovaj vid fleksibilne štednje omogućava da sami određujete dinamiku i visinu iznosa koji uplaćujete.
Za ostvarenje maksimalnih poticaja u jednoj godini trebate uplatiti 5000 kuna, odnosno 417 kuna mjesečno. Ako to odlučite činiti sljedećih 25 godina, na račun ćete uplatiti 125.100 kuna, uz prinos od 3% i dodatnih 18.750 kuna državnog poticaja, na kraju štednje ukupno ćete imati 212.737 kuna.