To je to što me zanima!

Francuski kroasani, talijanska tjestenina, američki burgeri... Odakle su zapravo ova jela?

Postoje jela koja uživaju globalnu popularnost i koja sigurno nećemo propustiti kušati kada dođemo u zemlju u kojoj su poznata. Ali jesu li ta jela kojima se pojedine nacije toliko ponose uistinu nastala ondje? Evo tko se sve kiti tuđim perjem
Vidi originalni članak

Kad bi vas stranac pitao koja biste mu jela preporučili da isproba dok je u Hrvatskoj, što biste mu odgovorili? Slavonac bi vjerojatno predložio čobanac, fiš paprikaš, kulen i kulenovu seku, a u središnjoj Hrvatskoj izbor bi sigurno pao na zagorske štrukle, medenjake, puricu s mlincima i kukuruznu zlevku. Na Kvarneru bi preporuka uključivala fritule, rapsku tortu i žabe, a Istru ne biste mogli napustiti da ne kušate tartufe, pršut i fritaju. Na jugu bi svaki Dalmatinac savjetovao janjca na ražnju, ribu ili meso na gradele, hobotnicu ispod peke, pašticadu i paradižot. 

Premda je ovo tek dio gastronomskih užitaka po kojima je Hrvatska poznata, zanimljivo je da je upravo hrana ono po čemu će većina zapamtiti Lijepu Našu - ili bilo koju drugu zemlju. A kad određena jela postanu toliko popularna u nekoj državi, nije neobično da je i domaći i stranci počnu percipirati kao nacionalna jela. Međutim, neka nacionalna svjetski poznata jela uopće nisu iz tih država koje ih promoviraju kao svoja.

1. Kroasani, pomfrit i crème brûlée nisu iz Francuske?

Bilo da su slatki, slani ili prazni, kroasani su duboko ukorijenjeni u francusku gastronomiju. Ipak, čini se da je njihov recept najprije nastao u Beču, u Austriji. U početku su se zvali Kipferl, a radili su ih tamošnji redovnici, i to najčešće povodom proslave Uskrsa. Francuska je također svojatala pržene štapiće krumpira, to jest pomfrit, koji je zbog toga čak dobio naziv french fries (u prijevodu: francuski pomfrit). Jelo je inače iz Belgije, gdje su lokalci od 17. stoljeća pržili krumpire kao zamjenu za ribu, koju nisu mogli loviti zimi, kad bi se rijeka zaledila. Doduše, treba napomenuti, da je jelo nastalo u dijelu Belgije u kojem se nekad govorilo francuski, tvrdi jedan bloger.

A jeste li znali da ni crème brûlée, slavni francuski desert s karameliziranim šećerom ispod kojeg se krije ukusna krema, ne potječe iz Francuske? I dalje postoje rasprave o tome je li ovaj slastan desert francuskog, engleskog ili španjolskog podrijetla.

2. Tjestenina, pizza i sladoled nisu iz Italije?

Vjerojatno će svatko na svijetu opisati talijansku kuhinju s ova dva jela: tjestenina i pizza. Možda ćete se onda iznenaditi kad saznate da ni jedno od tih jela nije izvorno talijansko. Tjestenina zapravo vuče korijene iz Azije, gdje su se u Kini rezanci s jajima jeli još od 1. stoljeća prije Krista. Vjeruje se da su europski putnici donijeli to jelo u Italiju oko 13. stoljeća, nakon što su im ga otkrili nomadski Arapi. Jedina razlika je ta što su Talijani u tjesteninu počeli dodavati durum pšenicu, zbog čega je ovo jelo postalo pristupačnije i dugotrajnije, opisuje portal o hrani foodie. Što se tiče pizze, njezino se podrijetlo može pratiti sve do drevnih civilizacija Grka, Egipćana i Rimljana. Oni su prvi pekli somune u kombinaciji s raznim dodacima, uključujući začinsko bilje, začine i sir. Ipak, pizza kakvu danas poznajemo nastala je u Napulju.

Italiju mnogi prepoznaju i po sladoledu, odnosno gelatu. Ipak, ova ukusna hladna poslastica nastala je sasvim slučajno u Mongoliji, negdje u 13. stoljeću. Naime, kad su prelazili preko pustinje Gobi i nosili bivolje mlijeko sa sobom, mongolski konjanici koji su nastavili jahati i po noći, kad bi temperatura značajno pala, primijetili su da se mlijeko tad smrzne, što je vrlo ukusno. Navodno je Marco Polo ovu ideju prenio Talijanima krajem 13. stoljeća.

3. Burgeri, pite od jabuka i krafne nisu iz SAD-a?

Burgere mnogi u svijetu vezuju za Amerikance, i to nije nimalo čudno s obzirom na to da su oni, prema Statisti, najpopularnije jelo - uz krumpir pire i cheeseburger - u SAD-u. Ali to što uživa toliku popularnost među Amerikancima ne znači da je ono izvorno nastalo tamo. Punim nazivom hamburger, jelo je to koje je u 17. stoljeću kroz trgovinu s Rusijom stiglo u lučki njemački grad Hamburg. Bila je riječ o sirovoj nasjeckanoj govedini (nešto kao današnji tartar), koju su s vremenom Nijemci počeli začinjavati i peći. Hamburger je došao u SAD s njemačkim migrantima koji su ondje otvarali restorane i nudili upravo ovaj mesni specijalitet. Danas se za pravljenje hamburgera koriste razne vrste mesa, a među najfinijima je, složit će se mnogi mesoljupci, juneće meso. To dobro zna i PIK Vrbovec, koji svojim Boom Burgerom od 100% junetine jamči eksploziju okusa. A kako najbolje pripremiti sočne hamburgere s Boom Burger pljeskavicom kod kuće, doznajte ovdje.

Uz burgere, Amerikanci su sebi prisvojili pitu od jabuka te krafne. Pite potječu iz srednjovjekovne Engleske te su ih ondje prvotno radili od mesa, a najraniji recept za krafne nastao je još u staroj Grčkoj. Grci su ih zvali loukoumades i to su zapravo bile kuglice od tijesta za krafne, prekrivene medom i orasima. Kako prenosi foodie, ove grčke kuglice najstariji su zabilježeni desert, koji datira još od prvih Olimpijskih igara 776. godine prije Krista, gdje su pobjednicima darovali "žetone meda".

4. Fish&chips nisu iz Velike Britanije?

Fish&chips, odnosno pohana riba i pomfrit, jedno je od najpoznatijih jela Velike Britanije i toliko je popularno da je proglašeno nacionalnim jelom ove zemlje. Međutim, čini se da su ovo jelo, kojim se toliko ponose, Britanci preuzeli od Portugalaca. Povjesničari su utvrdili da su fish&chips donijeli u Veliku Britaniju Židovi iz Portugala kad su u 15. stoljeću bježali od vjerskog progona. Izvorno je bila riječ o stoljećima starom andaluzijskom jelu pod nazivom peshkado frito, odnosno ribi koja se pržila u tankom sloju brašna. Kad se 1800-ih popularizirao krumpir kao prilog, Britanci su prepoznali savršenu kombinaciju pohane ribe i pomfrita.

5. Švedske okruglice nisu iz Švedske?

Vjerovali ili ne, ali švedske okruglice ne potječu iz Švedske. Naime, 2018. godine Švedska je na svojem službenom Twitter profilu objavila da izvorni recept za pravljenje okruglica od mesa potječe iz Turske. Tu je recepturu u 18. stoljeću u Skandinaviju donio švedski kralj Karlo XII., prenosi The Guardian. Poznate kao köfte, turske mesne okruglice prave se od govedine i janjetine uz dodatak luka, jaja, peršina, krušnih mrvica i soli, ali današnje švedske verzije najčešće su od svinjetine. Karlo XII. navodno je odgovoran i za popularizaciju turske navike pijenja kave u Švedskoj.

Idi na 24sata

Komentari 13

  • NadrealistaX 14.07.2023.

    A mljevenici.. 😂

  • Haki68_1 14.07.2023.

    Kroasani su iz Hrvatske,pa samo ime to kaže😀

  • ALLinONE! 22.06.2023.

    Slavonska kuhinja za tri levela jača od bilo koje

Komentiraj...
Vidi sve komentare