Ako ste roditelj školarca, kraj kolovoza vjerojatno ne doživljavate kao romantičan oproštaj od ljeta. Dok neki još hvataju zadnje zrake sunca, vi već vodite ozbiljne razgovore o bilježnicama, pernicama, tenisicama i misterioznoj činjenici da je dijete tijekom ljeta naraslo toliko da mu ništa od prošlogodišnje odjeće više nije "fora". A onda dolazi pitanje svih pitanja - što će nositi u školu? I tad otprilike počinje i ona poznata obiteljska procedura, odnosno dijalog koji otprilike izgleda ovako: "Obuci traperice." "Neću." "Zašto?" "Jer nisu cool." "Dobro, što je cool?" "Ovo." "To je trenirka." "Pa da."
I tako prije osam ujutro već imate mali diplomatski rat. S jedne strane dijete koje želi izgledati cool, a s druge strane roditelj koji bi samo želio da odjeća bude čista, udobna, primjerena školi i da preživi barem do velikog odmora. Dobra je vijest da ne mora svaka modna rasprava završiti rečenicom: "Dok si pod mojim krovom..." Postoji i treći put - kompromis.
Trenirke su dobile novi posao
Nekad je trenirka imala vrlo precizno radno vrijeme. Tjelesni, trening, vikend i eventualno odlazak do trgovine. Danas? Trenirke su se uvukle gotovo posvuda, pa ni škola više nije iznimka. I iskreno, tu nema ništa čudno. Nakon dva mjeseca ljeta teško je ponovno pristati na odjeću u kojoj treba sjediti šest sati bez mogućnosti da se normalno protegneš. Rješenje je ono što bismo mogli nazvati stiliziranom udobnošću. Jednobojna pamučna trenirka, jednostavan kroj, kvalitetan materijal i manje napadni natpisi mogu izgledati sasvim uredno i školski, a djetetu dati ono što mu je važno - udobnost.
Uz običnu majicu, čiste tenisice i kakvu laganu hudicu, trenirka prestaje izgledati kao uniforma za gejmanje i postaje sasvim pristojan "outfit" za školu. Roditelj zadovoljan. Dijete zadovoljno. A susjedi neće morati svjedočiti još jednoj raspravi na stubištu.
Tenisice: Brutalne ili udobne?
Postoji vrlo jednostavno pravilo: što je dijete starije, to mu je manje važno jesu li tenisice udobne, a sve važnije jesu li "brutalne". Roditelj, naravno, ima drugačiju viziju. Njega zanima drže li tenisice stopalo, mogu li izdržati cijeli dan i, osobito ako se koriste za tjelesni, hoće li ostaviti crte po podu dvorane koje će izgledati kao da je netko ondje vozio reli.
Zato je pri kupnji dobro napraviti mali obiteljski kompromis. Neka dijete bira model koji mu se sviđa, ali među opcijama koje zadovoljavaju praktične kriterije. Anatomski prilagođene tenisice, udoban kroj i svijetli non-marking potplat dobar su spoj dječjeg "wow!" i roditeljskog "super, može".
A što s noktima, šminkom i nakitom?
Ovdje roditeljska diplomacija prelazi na višu razinu. Kći želi nalakirane nokte. Roditelj vidi školski pravilnik. Dijete želi narukvicu. Roditelj vidi potencijalno izgubljenu narukvicu. Dijete želi tri privjeska na torbi. Roditelj vidi torbu koja će uskoro težiti kao školska klupa. Ipak, dječja potreba za izražavanjem nije ništa neobično. Samo se mijenja forma. Nekad su to bile naljepnice na bilježnicama i prišivke, danas su to pastelne pernice, fora boce za vodu, privjesci i detalji koji školsku opremu čine "njihovom".
Ako škola ima jasno pravilo, to se pravilo mora poštovati. No tamo gdje postoji prostor za dogovor, nema potrebe svaku želju automatski pretvarati u zabranjenu zonu. Drugim riječima, ako baš ne može proći sve što je dijete zamislilo, neka odabere jedan detalj koji je potpuno njegov. Možda ne može doći u školu kao da ide na koncert, ali može imati "najcool" pernicu u razredu.
Tajna mirnog jutra? Ne odlučivati u 7.32
Najlošije vrijeme za raspravu o odjeći je, naravno, trenutak u kojem je do polaska autobusa preostalo još osam minuta. Zato je možda najbolji trik dogovoriti pravila unaprijed.
Primjerice: pripremite nekoliko kombinacija koje su vama prihvatljive, a dijete onda bira jednu od njih. Odjeća treba biti uredna, ali ne mora biti dosadna. A detalji? Neka ih bude, sve dok se uklapaju u pravila škole. Tako dijete dobiva ono što mu je važno, osjećaj izbora i vlastiti stil, a roditelj zadržava granice koje smatra važnima. I svi dobivaju još nešto vrlo vrijedno: nekoliko minuta mira ujutro.
Easy shopping bez ekspedicije na drugi kraj grada
Nakon što se riješi velika filozofska dvojba o trenirci i tenisicama, dolazi ona praktična: gdje sve to pronaći? Jer popis za školu ima jednu nezgodnu osobinu - raste. Krenete po tenisice pa shvatite da trebate i trenirku. Onda ugledate pernicu. Pa bocu za vodu. Pa dijete otkrije da mu "stvarno trebaju" još četiri flomastera u nijansama koje dosad nitko nije smatrao osnovnim životnim potrebama.
Upravo zato dobro dođe koncept u kojem se svakodnevna kupnja može obaviti jednostavno, bez obilaska nekoliko velikih centara. STOP SHOP retail parkovi nude upravo takvo, opuštenije shopping iskustvo. Na 21 lokaciji diljem Hrvatske okupljaju različite trgovine i brendove, od odjeće i obuće do školskog pribora, proizvoda za djecu i kućnih potrepština. Lokacije su pritom smještene u gradovima i lokalnim sredinama, pa kupnja ne mora postati cjelodnevni obiteljski projekt.
A roditeljima će posebno dobro doći još jedna stvar: besplatno parkiranje odmah ispred trgovina. Nema višesatnog traženja mjesta, nema planiranja rute kroz tri kata garaže i nema pitanja "Gdje smo ono ostavili auto?". Dođete, obavite što treba i krenete dalje. Ako ste roditelj, znate da se to u zadnjim danima kolovoza računa kao luksuz. A za sve što treba nabaviti prije prvog zvona vrijedi provjeriti STOP SHOP - praktično mjesto za školsku kupnju bez nepotrebne gužve i komplikacija.