Mirovina iz drugog stupa ovisi, prije svega, o uplatama doprinosa i duljini štednje, kao i o uspješnosti mirovinskog fonda, odnosno prinosima koje je ostvario fond u kojem smo štedjeli, no u konačnici na nju možemo utjecati i izborom oblika mirovine. Naime, kao i u sustavu generacijske solidarnosti, i u drugom stupu u ponudi su starosne, invalidske ili obiteljske mirovine, no u drugom stupu starosne i invalidske mirovine mogu biti pojedinačne ili zajedničke, a u oba slučaja moguće je ugovoriti i zajamčeno razdoblje isplate. Obiteljska mirovina određuje se, pak, kao jedinstvena mirovina za sve članove obitelji.
Pojedinačna i zajednička mirovina mogu se ugovoriti sa zajamčenim razdobljem isplate od najmanje 5 godina. Zajamčeno razdoblje znači da će se u slučaju smrti korisnika mirovine, mirovina nastaviti isplaćivati osobi koju je imenovao korisnik mirovine. Kod odabira zajedničke mirovine, mirovina će se nastaviti isplaćivati imenovanom korisniku u slučaju smrti oba bračna druga tijekom zajamčenog razdoblja.
No, u obama slučajevima postoje situacije u kojima smo dužni ugovoriti i određeno zajamčeno razdoblje za isplatu mirovine te imenovati korisnike koji će imati to pravo ili to možemo učiniti prema vlastitoj odluci. Dakle, ponekad moramo ugovoriti pojedinačnu ili zajedničku mirovinu sa zajamčenim razdobljem.
Što to u praksi znači?
Uzmimo za primjer 65-godišnjeg Ivana koji je ostvario pravo na isplatu mirovine iz drugog stupa. Nije oženjen i nema djece, pa nema suprugu i zakonske nasljednike na koje mora misliti. Tako može izabrati pojedinačnu doživotnu mirovinu. Pretpostavili smo da je u fondu uštedio 150.000 kuna. Pojedinačna doživotna mirovina na temelju tog iznosa iznosila bi oko 553 kune. Ivan bi toliku mirovinu mogao primati do kraja života, a nakon njegove smrti nema onih koji bi koristili to pravo.
Pretpostavimo li međutim da naš Ivan nema suprugu, ali ima 15-godišnjeg sina, Ivan mora ugovoriti pojedinačnu mirovinu uz zajamčeno razdoblje. Dobar izbor bilo bi zajamčeno razdoblje na rok od 5 godina. Početna mirovina koju bi Ivan tada ostvario iznosila bi oko 550 kuna, a pretpostavimo li da će umrijeti 6 mjeseci nakon što je ugovorio mirovinu, njegov bi sin još 4,5 godine imao pravo na taj iznos.
U slučaju, pak, da je tek nedavno postao otac, Ivan po zakonu mora ugovoriti zajamčeno razdoblje do 18. godine djetetova života. Pretpostavimo li da je ugovorio rok do 20. godine djetetova života, početna mirovina u tom slučaju iznosila bi oko 487 kuna. Ako nakon ugovaranja mirovine poživi još 15-ak godina i umre oko svog 80. rođendana, njegovo dijete imalo bi pravo na isti iznos mirovine do kraja zajamčenog razdoblja, dakle još 5 godina.
Pritom kod zajedničke mirovine iznos mirovine koji se isplaćuje bračnom drugu koji nadživi korisnika ne može biti manji od 60 posto od mirovine koja se isplaćivala korisniku, a u slučaju da postoji i korisnik koji prima mirovinu u zajamčenom razdoblju, njezin iznos ne može biti manji od 50 posto mirovine koja se isplaćivala umirovljeniku. Pritom treba imati na umu da duljina zajamčenog razdoblja utječe na visinu početne mirovine, pa imajte na umu da takvu odluku donosite kad je to potrebno.
Pri ugovaranju mirovine sa zajamčenim razdobljem korisnike moramo imenovati napismeno, u ugovoru o mirovini. Kod zajedničke mirovine to obavezno mora biti uz suglasnost obaju partnera. Korisnike mirovine tijekom zajamčenog razdoblja možemo i promijeniti, što može učiniti i jedan bračni drug nakon smrti drugog, osim ako su korisnici maloljetna djeca.