Kad je prije 40-ak godina u srednjoj školi u Krku birao svoj poziv, Darinko Jelenović, vlasnik obrta Ambienta iz mjesta Polje na otoku Krku, nije ni slutio da će drvo postati njegov životni suputnik. Danas, dok gleda u Statuu "Zlatne ruke" Hrvatske obrtničke komore, koja potvrđuje njegov doprinos razvoju hrvatskog obrtništva, prisjeća se skromnih početaka.
Od školske klupe do majstora
- Sve je počelo iz praktičnosti. Lokalna firma nudila je stipendiju za stolare, bilo je blizu kuće i nisam morao putovati u Rijeku. Tad nisam znao da će to postati moj život - priznaje Jelenović.
Sjeća se i svojeg prvog samostalnog rada – ormara za arhivu Riječke banke, koji mu je bio maturalni rad.
- I danas mislim da je napravljen vrlo kvalitetno - dodaje s ponosom.
Na pitanje je li bilo izazovno održati obrt na otoku Darinko ističe da su "zemljopisne prepreke“ davno prevladane.
- Otok je mostom povezan, a ono čega nema u blizini stigne za nekoliko dana. Moji klijenti nisu samo vlasnici apartmana nego primarno domaći ljudi, a radim po cijeloj županiji i šire - objašnjava nam.
Izazovi koji grade majstora
Iako je tijekom karijere prošao kroz razne faze, jedan izazov posebno pamti.
- Tražili su da izradim više dvokrilnih vrata od hrastovine, a svaka su imala čak 220 stakala! Svako stakalce bilo je veličine 4x4 centimetra. Izraditi tako precizne drvene prečke da sve bude savršeno paralelno, to je bio pravi test vještine - prisjeća se majstor.
Ipak, ističe da se tehnologija promijenila, pa se danas više ne može raditi kao prije 30 godina.
- Materijali su se promijenili, od drva i furnira sve više idemo prema iveralima, MDF-u i kompozitima. Prije desetak godina u obradi tvrdih materijala poput hrasta, bukve i jasena najčešće su se koristili alati s vidija oštricama. Danas je tehnologija napredovala pa se u modernoj izradi namještaja vidija alati uglavnom koriste na pilama, dok se za glodanje sve češće primjenjuju alati s oštricama od umjetnih dijamanata. Takvi alati znatno su otporniji, omogućuju precizniju obradu i imaju dulji vijek trajanja do ponovnog brušenja - ističe. Ipak, bez obzira na napredak tehnologije, kaže,stroj sam po sebi ne može napraviti ni ormar ni policu. Iza svakog kvalitetnog komada namještaja i dalje stoji čovjek - njegovo znanje, iskustvo i osjećaj za materijal. U pojedinim fazama izrade majstorska ruka još je uvijek nezamjenjiva jer ni najmoderniji strojevi ne mogu u potpunosti zamijeniti preciznost, kreativnost i vještinu iskusnog stolara.
'Posao nije samo radionica, to je 14 sati brige'
Za mnoge je obrtnik netko tko "nešto napravi“, no Darinkov radni dan otkriva širu sliku.
- Počinje u 7 ujutro i traje najmanje 10, a često i 14 sati. To nije samo rad u radionici. To su izmjere, 3D vizualizacije, prezentacije klijentima, nabava, održavanje strojeva... Sve radim sam - objašnjava Jelenović, koji je trenutno jedini zaposlenik u svojem obrtu.
Iako kćeri za sada nisu pokazale interes da nastave tradiciju, Darinko je optimist.
- Bilo je izazovnih vremena, ali nikad mi nije bila opcija zatvoriti obrt - kaže nam.
Priznanje kao kruna
Vijest o nagradi "Zlatne ruke“ primio je s velikim poštovanjem jer je, kako kaže, to i potvrda da se trud, kvaliteta i odnos prema ljudima vide.
- Posebno mi znači što nagrada dolazi od struke, od ljudi koji najbolje razumiju koliko je predanosti potrebno. Priznanje posvećujem svojoj obitelji, supruzi i kćerima, koje su moj oslonac sve ove godine - ponosno napominje.
Za kraj, mladima koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla šalje jasnu poruku:
- Dugoročno, nema pravog puta bez kvalitete i poštenog odnosa prema ljudima. To je jedini recept koji traje - zaključuje.
Darinko Jelenović još jedanput dokazuje da prava majstorska vještina ne blijedi, bez obzira na trendove i prolaznost vremena.