Ako ste se tek zaposlili, već od prve plaće započinjete s izdvajanjima za mirovinu, dijelom u prvi, a dijelom u drugi mirovinski stup, dok će oni svjesni potrebe da se pobrinu za vlastitu budućnost možda odmah započeti sa štednjom u trećem stupu - dobrovoljnom mirovinskom fondu.
I dok je mirovina u prvom stupu, tzv. sustavu generacijske solidarnosti, prije svega vezana uz dužinu staža i aktualnu vrijednost mirovine, faktor na temelju kojega se određuje visina prve mirovine, mirovina iz drugog i trećeg stupa prvenstveno ovisi o dužini štednje, redovitosti uplata, ali i prinosima koje ostvaruje izabrani mirovinski fond. Prinosi su zato jedan od parametara koje treba promatrati kad donosimo odluku o upisu u fond, povremeno provjeravati kako posluje "naš" fond u odnosu na druge fondove na tržištu te na vrijeme donijeti odluku o promjeni fonda ako procijenimo da je to potrebno.
Koji je najbolji?
Uzet ćemo za primjer četiri obavezna mirovinska fonda kategorije B jer se njihovo poslovanje može pratiti od početka 2002., kad su započeli s ulaganjem. Pogledamo li ljestvicu tih fondova prema prinosu koji su ostvarili u travnju u odnosu na ožujak ove godine, može se primijetiti da se njihov poredak znatno razlikuje u odnosu na poredak prinosa mjereno od početka ove godine (dakle, prosjek za prva 4 mjeseca) ili onaj za proteklih 12 mjeseci. Na primjer, jedan fond ostvario je najbolji prinos u travnju u odnosu na ožujak, kao i prinos od početka godine, no kad se promatra prinos za proteklih 12 mjeseci, taj je fond na - četvrtom mjestu.
Dakle, kad bi član toga fonda htio procijeniti kako posluje fond kojemu je povjerio štednju za mirovinu, na temelju tog zadnjeg podatka mogao bi zaključiti da štednja u tom fondu nije dobra te da novac treba prebaciti u fond koji bolje posluje. No, odluka bi mogla biti pogrešna. Naime, kad se pogledaju dugoročni prinosi, pri čemu mislimo na prosječan prinos od početka ulaganja, taj je fond na drugom mjestu. Ukratko, razloga za promjenu fonda u tom slučaju - nema. Štoviše, kad bi osiguranik takvu odluku donosio samo na temelju kratkoročnih prinosa, promatrajući tekuću godinu, ili zadnjih 12 mjeseci, lako bi mogao doći do toga da fond mijenja svake godine, ili svake druge, te da pritom skupo plaća izlaznu naknadu i tako izgubi i više nego što će dobiti prelaskom iz jednog fonda u drugi.
Kad promijeniti mirovinski fond?
Kad promatrate poslovanje mirovinskog fonda u kojem sami štedite u odnosu na fondove kojima upravljaju druga mirovinska društva, treba znati da se povlačenje sredstava radi odlaska u fond kojim upravlja drugo društvo u prve tri godine štednje ne isplati, zbog izlazne naknade. To, na primjer, znači da biste kod prelaska iz AZ fonda u PBC CO, Erste Plavi ili Raiffesein obavezni mirovinski fond, odnosno kod prelaska iz bilo kojeg od tih fondova u neki kojim upravlja drugo mirovinsko društvo, u prve tri godine štednje platili naknadu. U prvoj godini članstva izlazna naknada iznosi 0,8 posto od ukupnog iznosa sredstava na računu. U drugoj godini ta naknada iznosi 0,4 posto, a u trećoj 0,2 posto od ukupne imovine. Nakon toga izlazna naknada se ne plaća.
S druge strane, dobar prinos koji fond ostvari tijekom nekoliko mjeseci ili godine dana nije jamac da će tako i ostati, odnosno da se trendovi vezani uz prinose fondova u relativno kratkom roku neće promijeniti. Pritom trebamo znati da mirovinski fondovi posluju prema jednakim zakonskim pravilima te ulažu uz relativno sličnu ulagačku politiku, kod koje je veliki naglasak na sigurnosti imovine, pa velikih razlika među obveznim mirovinskim fondovima zapravo i nema.
Zato, da bismo dobili kvalitetnu sliku o tome kako posluje naš fond, treba pratiti vrijednost prosječnog godišnjeg prinosa koji je fond ostvario od početka poslovanja, od 2002. godine naovamo. Promatramo ga u odnosu na mirex, prosječan prinos koji su ostvarili svi fondovi iste kategorije na tržištu, što znači da nije svejedno ni to u kojoj kategoriji fonda štedimo. Naime, ako štedite u fondu kategorije A, poslovanje tog fonda, odnosno prinos koji je ostvario, treba uspoređivati s drugim fondovima kategorije A, nikako B ili C jer ćete uspoređivati neusporedivo. Naime, potportfelji fondova A, B i C razlikuju se prema strategiji ulaganja, odnosno udjelu imovine koji mogu uložiti u državne obveznice ili dionice, pa se slijedom toga ne može uspoređivati poslovanje različitih kategorija fonda.
Ako, pak, želite preseliti sredstva iz portfelja A u portfelj B, ili C, u okviru fonda kojim upravlja isto mirovinsko društvo, u tom slučaju nema izlazne naknade niti u prvim godinama štednje. No, ako biste se odlučili prijeći iz AZ fonda A kategorije i A, B ili C kategoriju PBZ CO, Erste Plavi ili Raiffeisen mirovinskog fonda, ili obrnuto, u tom slučaju tijekom prve tri godine štednje platili biste naknadu.
Evo kako posluju fondovi
Fondovi kategorije A
Pogledamo li izvještaj Hanfe (Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga) iz travnja ove godine, četiri obvezna mirovinska fonda kategorije A ostvarila su mirex od 7,67 posto. Pritom su fondovi ostvarili naredne prinose: Erste 7,90 posto, Raiffeisen 7,83 posto, a PBZ-CO 8,41 posto, dok je AZ obvezni fond kategorije A ostvario prinos od 7,23 posto.
Fondovi kategorije B
Prema istom izvještaju Hanfe, dakle za travanj ove godine, prosječan godišnji prinos od početka ulaganja, odnosno mirex, za fondove kategorije B iznosi 5,61 posto. Dva fonda ostvarila su viši godišnji prinos (Erste Plavi 5,94 posto, Raiffeisen 5,79 posto), a dva fonda bilježe prinos ispod mirexa (AZ 5,51 posto, PBZ-CO 5,18 posto).
Fondovi kategorije C
U fondovima kategorije C, prosječan mirex u travnju je iznosi 6,07 posto. Nešto lošiji prosječan prinos ostvarili su AZ (5,52 posto) i PBZ-CO (5,84 posto), dok su Erste Plavi i Raiffeisen obvezni mirovinski fondovi poslovali bolje (6,54 posto i 6,66 posto).
Domaći mirovinci pri vrhu
Prema podacima OECD-a, hrvatski obvezni mirovinski fondovi po prosječnim godišnjim prinosima u desetogodišnjem razdoblju od 2007. do 2017. godine spadaju u sam vrh u usporedbi sa sličnim fondovima u svijetu. Usporedba je posebno zanimljiva zato što se u obzir uzima realni prinos, odnosno stopa rasta vrijednosti imovine u fondovima iznad inflacije. Tako su najbolji realni prosječni prinos u tom razdoblju ostvarili fondovi u Nizozemskoj, Danskoj, Kanadi i Izraelu, koji bilježe prosjek realnog rasta vrijednosti imovine od 4 posto. Slijede hrvatski obvezni mirovinski fondovi s prosječnim realnim godišnjim prinosom od 3,3 posto, dok su norveški i švicarski fondovi ostvarili prinos od 3,2 odnosno 3 posto.
Pritom je domaće mirovinske fondove zanimljivo usporediti sa zemljama koje su u slično vrijeme uvodile kapitaliziranu mirovinsku štednju i imale slične uvjete ulaganja. Tako su primjerice fondovi drugog stupa u Latviji ostvarili prosječan realni desetogodišnji prinos od 0,5 posto, dok fondovi u Češkoj, Slovačkoj, Bugarskoj i Estoniji bilježe čak i minus između -0,1 (Češka) i -1,3 posto (Estonija). Ukratko, po nominalnim prinosima ostvarili su određen rast, no on "ne pokriva" inflaciju, što znači da vrijednost doprinosa koje su osiguranici uplatili u promatranom razdoblju realno pada.