U istraživanju dječje bolnice ''C.S. Mott Children's Hospital'' u kojem je sudjelovalo 1,018 roditelja, 43% njih potvrdilo je da njihova djeca u dobi od 13 do 18 godina imaju problema s nesanicom. Kada ih se upitalo što misle da bi mogao biti razlog, većina je roditelja navela previše ''buljenja'' u ekran, puno školskih obaveza i društveni život kao glavne razloge. Od navedenog postotka, čak je 28% njih izjavilo da su djeca uzimala lijekove kako bi napokon mogla u miru zaspati. Taj podatak ukazuje na to koliko su današnja djeca, poglavito tinejdžeri pod stresom zbog svega što ih okružuje i što se od njih očekuje.
Roditelji, ali i odrasli, često zaboravljaju da su i oni jednom bili tinejdžeri pa u situacijama kada bi trebali pružiti podršku i toplu riječ odluče da je to trenutak za držanje lekcije koja nerijetko rezultira vikanjem ili kaznom. Stoga, došlo je vrijeme da se svatko od nas prisjeti perioda kad su nama upravljali hormoni više nego išta drugo i kaže što bi volio da su njegovi roditelji znali tijekom mučnog tinejdžerskog razdoblja.
Vi ste mi glavni uzori!
Iako po sobi imam zalijepljene postere svojih idola i stalno pričam da vi niš' ne kužite jer ste stari, vi ste ti koji svojim djelima ostavljate najveći utisak na mene. Od malih nogu gledam kako se ponašate kad ste pod stresom zbog posla, kad vas život ne mazi, kad se suočavate s problemima i kad se ljutite jer vam baš taj dan ništa nije pošlo za rukom. Baš zato i ja u svojoj ljutnji naučim izderati se i zalupiti vratima. Otresito odbrusiti čak i vama koji niste krivi, ali eto, našli ste se u blizini. Ili po koji put opsovati, iako to nije nešto čime se kasnije ponosim. Zato me za takve reakcije ne trebate kažnjavati oduzimanjem džeparca ili zabranom izlaženja tijekom vikenda.
Ali također nemojte misliti da ste me samo tomu naučili. Zahvaljujući vama, znam i cijeniti ono što imam, napokon shvaćam da novci ne padaju s neba (koliko ste puta ponovili, nemoguće je zaboraviti), ustat' ću se bakici u tramvaju, pomoći frendu u nevolji i ono najvažnije - obuti papuče da se ne prehladim.
Želim s vama razgovarati o svemu
Postoje neke teme poput dejtanja, seksa ili sukoba s frendovima o kojima je ''zabranjeno'' pričati s vama jer starci jednostavno nisu dovoljno kul da skuže kako mi moderne generacije razmišljamo. Vjerujući u ovu laž, puno toga o čemu je bilo nužno razgovarati, ostalo je skriveno. S druge strane, možda mi je samo bio potreban prvi korak s vaše strane da o tome progovorim.
No, zato danas svakom tinejdžeru koji ovo čita mogu dati najbolji mogući savjet: Razgovaraj s roditeljima! Razgovaraj o svemu. Dejtanje nije nešto u što se samo mladi ''kuže'' jer su i tvoji roditelji sve to prošli. Ako te netko u vezi tretira na način da se zbog toga osjećaš loše, to nemoj držati za sebe, podijeli s njima. Ako te frendovi ismijavaju zato što nemaš najnoviji mobitel, na izlet ideš u Ljubljanu, a ne u Pariz ili im se jednostavno ne sviđa kako izgledaš, izjadaj se roditeljima. I ne, zbog toga nisi tužibaba jer svakome od nas, imali 5 ili 50 godina, treba neka osoba koja će nas utješiti kad nam je teško.
Lažem jer znam da ćete se naljutiti
Da, tu i tamo vam lažem. U 99% slučajeva to su sitne bijele laži. No jeste li se ikada zapitali zašto uopće imam potrebu lagati? Naime, svako laganje rezultat je vaše prethodne reakcije na moju istinu. Vi ste poludjeli, vikali i zabranili mi druženje s frendovima. Tim ste me, nažalost, naučili da će se moja istina kazniti i zato vam nekada nešto prešutim jer pretpostavim da ćete se naljutiti.
Pubertet ne izluđuje samo vas
Dragi moji roditelji, morate biti svjesni toga da pubertet nije nešto što samo vama ide na živce, ide i meni! Ne želim ni ja stalno mijenjati raspoloženja, živčano odreagirati na svaku sitnicu i sebično frknuti nosom jer nešto nije po mome. No, nažalost, također to ne mogu spriječiti jer mojim tijelom trenutno upravljaju hormoni više nego zdrav razum. Zato za nekontrolirane izljeve tuge, smijeha, plača i živčanosti krivite majku prirodu, ne mene.
Podrška puno znači, čak i kad se pravim da ju ne trebam
Iako izvana imam taj stav super kul osobe, iznutra se stvari baš i ne odvijaju po planu. Pod utjecajem društvenih mreža i influencera ponekad mi je teško ne uspoređivati se s drugima i zbog toga se znam osjećati loše. Nekad kad mom najboljem frendu sve polazi za rukom, čak osjećam i dozu ljubomore jer - zašto baš sve njemu, a meni ništa? Te stvari koje držim duboko u sebi i imaju jak utjecaj na moje samopouzdanje i zato mi je vaša podrška važnija od svega. Jer nije da se ne trudim, trudim se, ali nekad me volja izda. Nekad mi samo treba netko tko će me pogurati i reći: ''Ajde, ajde, možeš ti to.'' Ili me jednostavno pohvaliti za neku sitnicu. Nekad ne znam koliko vrijedim i želim da mi vi to kažete.
I meni je puna kapa svega...
Stres utječe i na mene. Niste pod stresom samo vi jer imate posao i obitelj. Što je sa mnom? Vi očekujete da imam dobre ocjene i upišem fakultet, frendovi očekuju da s njima idem van, a ponekad i ja očekujem da se doma mogu opustiti bez izjave koja mi para uši - ''A što je s učenjem''? Da ne govorim o informacijama kojima me mediji bombardiraju na dnevnoj bazi. Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv toga da dijelite svoje mudrosti i znanje sa mnom, ali trenutno prolazim kroz najturbulentnije razdoblje svoje mladosti i zato vas molim za malo više razumijevanja.
Pišite nam što biste vi htjeli da su vaši roditelji znali dok ste bili tinejdžeri!