Kad je prije gotovo četiri desetljeća kupio svoj prvi kamion, TAM 125 T12, popularni "kljunaš", Darko Lončar iz Cerja Nebojse pokraj Varaždina nije razmišljao o nagradama, priznanjima ni poslovnim uspjesima. Želio je raditi ono što voli, pošteno zarađivati i izgraditi posao koji će trajati. Danas, 38 godina poslije toga, vlasnik obrta Transporti Lončar jedan je od dobitnika Statue "Zlatne ruke", najvišeg priznanja Hrvatske obrtničke komore, koje dodjeljuju obrtnicima za izniman doprinos razvoju hrvatskog obrtništva.
To za njega nije samo osobna nagrada nego potvrda dugogodišnjeg rada, odricanja i ustrajnosti.
- Ovo priznanje puno mi znači jer pokazuje da je netko primijetio i prepoznao moj dugogodišnji rad u obrtništvu. U gotovo četiri desetljeća bilo je mnogo izazova i teških razdoblja. Mislim da uspješni nisu samo oni koji imaju najbolje ideje ili najviše znanja nego oni koji su uporni i koji imaju kontinuitet u radu – kaže Lončar.
Kad je 1988. godine pokrenuo vlastiti obrt, nije mogao ni zamisliti kamo će ga taj put odvesti.
- Iskreno, nisam. Kad sam počeo, nisam imao viziju da ću se ovim poslom baviti gotovo 40 godina, a kamoli da će se obrt razviti u nešto ovakvo i da ću jednog dana primiti ovakvo priznanje - navodi.
Ljubav prema kamionima rodila se mnogo prije nego što je postao poduzetnik. Završio je školu za vozača, radio u Cestama Varaždin, a zatim odlučio krenuti vlastitim putem.
- Oduvijek su me zanimala vozila i sve vezano uz njih, tako da je cestovni prijevoz bio logičan izbor. Nakon nekoliko godina rada odlučio sam kupiti kamion i krenuti u vlastiti posao – govori.
Prvog kamiona i prvih vožnji, kaže, sjeća se kao da su bile jučer.
- Prvi kamion bio je TAM 125 T12 'kljunaš'. Vozili smo robu iz Metalske industrije Varaždin prema Dalmaciji, a u povratku povrće za Zagreb. Prvih dvadesetak godina radili smo uglavnom unutar Hrvatske, najviše u Dalmaciji, malo manje u Istri i Slavoniji.
Od prvoga 'kljunaša' do tvrtke s 43 zaposlenika
Od malog obrta Transporti Lončar danas su izrasli u respektabilnu prijevozničku tvrtku s 43 zaposlenika. No Lončar ističe kako uspjeh nije rezultat pojedinca.
- Kvalitetan tim danas je važniji nego ikad. Bez dobrih ljudi nema uspjeha. I logistika i vozači moraju biti stručni, odgovorni i pouzdani kako bi se posao odradio kvalitetno – ističe on.
Posao prijevoznika tijekom godina značajno se promijenio. Nekad su najveći izazovi bili pronaći posao i održati vozilo na cesti, a danas su to administrativna opterećenja i sve stroži propisi.
- Transport se uvelike promijenio. Danas su najveći izazovi česte promjene zakona, nedostatak parkirališta za dnevni odmor vozača, manjak razumijevanja i fleksibilnosti u praksi te vrlo visoke kazne koje dodatno opterećuju prijevoznike – kaže nam.
Ipak, najveću životnu školu donijele su godine u kojima su usluge prijevoza naplaćivali tek nakon nekoliko mjeseci, dok su troškovi goriva, plaća i održavanja stizali odmah.
- Najveći problem bio je financijski. U Hrvatskoj je dugo bilo uobičajeno da se prijevoz plaća tek nakon nekoliko mjeseci, što je bilo vrlo teško financirati. Stalno smo bili pod pritiskom zbog troškova goriva i mogućih blokada – prisjeća se.
Prekretnica je stigla oko 2015. godine, kad je donesena strateška odluka da se poslovanje snažnije usmjeri prema međunarodnom prijevozu.
- To se pokazalo kao odličan potez i od tada iz godine u godinu rastemo – opisuje.
Ključ dugovječnosti svojeg obrta vidi u jednostavnoj ali zahtjevnoj formuli.
- Ključ našeg uspjeha su upornost i kontinuitet. Bilo je i vrlo teških razdoblja, ali nikad nismo odustali. U poduzetništvu je normalno da nekad ide odlično, a nekad lošije. Najvažnije je ostati ustrajan.
Jednako važnim smatra odnos s klijentima.
- Imamo desetak tvrtki s kojima surađujemo godinama. Za njih uvijek nastojimo imati raspoloživa vozila, kad god ih trebaju. Tako se gradi povjerenje, a upravo je ono temelj dugoročne suradnje – ističe.
Domovinski rat, obitelj i ljudi koji su gradili uspjeh
Transporti Lončar pravi su obiteljski posao. Supruga Marija uključena je u mnogobrojne svakodnevne poslove, sin Mario vodi komercijalni dio poslovanja i logistiku, zet Petar radi kao disponent, a kći Darinka, magistrica prometa, profesionalnu je karijeru ostvarila kao profesorica u Srednjoj školi u Varaždinu.
- Supruga je naša 'Katica za sve'. Bez obitelji sve bi bilo mnogo teže – kaže Lončar.
Iako je danas vlasnik uspješne tvrtke, i dalje je svakodnevno aktivno uključen u posao.
Brine o registracijama vozila, nabavi dijelova, organizaciji servisa i održavanju cijelog voznog parka.
- Moja je zadaća da sva vozila budu tehnički ispravna i spremna za put.
Posebno emotivno govori o razdoblju Domovinskog rata, koje smatra jednim od najtežih razdoblja u životu.
Na početku poslovanja sebe i svoj kamion stavio je na raspolaganje za opskrbu Hrvatske, posebno Dalmacije.
- Vozili smo preko Senja i pontonskog mosta kod Maslenice prema Zadru, često pod stalnom prijetnjom granatiranja. Bili su to vrlo teški i neizvjesni dani, ali najvažnije je bilo da roba stigne do ljudi kojima je bila potrebna. To iskustvo ostalo mi je urezano za cijeli život i nikad ga neću zaboraviti.
Na pitanje o budućnosti obrtništva priznaje kako ga brine sve manji interes mladih za prijevozničku djelatnost.
- Riječ je o zahtjevnom poslu koji traži velika ulaganja, a zarada često nije onakva kakvu ljudi očekuju. Marže nisu velike, pa treba biti vrlo oprezan i dobro planirati – kaže.
Mladima ipak poručuje da ne odustaju od svojih ideja.
- Ako imaju volju, neka pokušaju, ali neka ne riskiraju svu svoju imovinu odjednom. Treba krenuti polako, promišljeno i graditi posao korak po korak.
Pogled u budućnost - nove investicije i razvoj logistike
Ni nakon gotovo četiri desetljeća poslovanja ne razmišlja o usporavanju. U tijeku je završetak velike investicije u novi servisno-poslovni objekt, koji će obuhvaćati servis za kamione, praonicu, vulkanizaciju, urede i skladište rezervnih dijelova. Završeno je i proširenje parkirališta, pa se cijeli vozni park sad može smjestiti unutar kruga tvrtke. Istodobno, kontinuirano ulažu u obnovu vozila, a u planu je i gradnja cross-dock skladišta kako bi dodatno proširili logističke usluge.
- Ne planiramo stati. Važno nam je da vozila budu sigurna, pouzdana i u korak s novim standardima, a želimo razvijati i nove logističke usluge.
Na kraju razgovora još jedanput ističe kako Statua "Zlatne ruke" nije priznanje samo njemu.
- Ovu nagradu posvećujem svojoj obitelji, svim zaposlenicima te svima s kojima sam surađivao tijekom svih ovih godina. Ovo nije samo moje priznanje, ono pripada svima koji su na bilo koji način bili dio ovog puta.